[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Fatalna žena je tradicionalno zavodljivi ženski lik koji namamljuje muškarca u opasnost, bilo da se pojavljuje u filmu ili u stvarnosti. Nju stvaraju muškarci ispunjeni nesigurnošću tj., oni koji su nesvjesni svoje Anime.
Njena snaga leži u tradicionalno ženskim moćima kao što su šarm i pojačana seksualnost, koje arhetipska fatalna žena koristi da dobije ono što želi.

Fatalna žena doslovno paralizira muškarce svojom ljepotom, inteligencijom i sebe predstavlja kao da je njena privlačnost nadnaravna.
Međutim, kao i kod mnogih fatalnih žena njezina je snaga na kraju potkopana i poražena jer joj je težnja da zadovolji kulturni konzervativizam.
Redatelj David Lynch najviše oživljuje ovaj arhetip. Laura Palmer sjajan je primjer modernije fatalne žene, ali svakako u ovoj priči ona ispada žrtva. U njegovom filmu Gone Girl, fatalna žena je uspješna, ali prikazana kao zla.
Žene obično preuzimaju žensku ulogu i ličnost, ali razvijaju kontraseksualnost koja je muške prirode i naziva se Animus.
Fatalna žena u popularnoj kulturi  se još uvijek prikazuje kroz promiskuitet, te kroz odbacivanje majčinstva. Takva fatalna žena negiranje muškarca postiže tako da ne želi rađati što bi dovelo do krajnjeg uništenja muškarca.

Danas se fatalna žena predstavlja kao lijepa i hladna šefica ili influencerica, ili moćna žena koja ne treba muškarca ili djecu, a prkosi tradicionalnim rodnim ulogama.  Moderna fatalna žena prikazana je s autodestruktivnim tendencijama obično povezana s Animusom, poput promiskuiteta, agresije i alkoholiziranja.
Žene ne moraju odbaciti ženstvenost ili postati samouništavajuće da bi bile moćne.

Fatalna žena zapravo je savršeni simbol za asimiliranje tajanstvene snage ženstvenosti koju žena mora osloboditi unutar svoje ženstvenosti, a ne kroz Animus kroz koji postaje muškarac. Ona živi na razmeđu između Velike dobre majke Carla Junga i Strašne majke, onaj zlokobni rub ženske energije poput božice Kali, podsjećajući nas da ono što stvara, također ima moć uništavanja. Takva je priroda, ona stvara i uništava, a potrebno je uvidjeti ova dva polariteta.
Žena ne treba biti poistovjećena sa Animusom i njegovom destruktivnom snagom, ona mora zaroniti u svoju Fatalnu Sjenu, napustiti žrtvene majke prošlosti i  uvidjeti važnost svoje tamnije dubine kako bi otkrila vlastitu individualnost a da ne preuzima društvenu Animu koja je bez života i određena momentalno industrijom ljepote koja joj određuje kako će izgledati.

Baš kao što postoji svijetlo i tamno u muškim osobinama, tako je svijetlo i tamno u ženskim. Jung je vjerovao da biste bili cjelovita osoba, morate prihvatiti svoju sjenu, svoje primitivnije i negativnije osobine poput agresivnosti, posesivnosti ili sebičnosti.
Fatalna žena mora uvidjeti da postoji i asertivna strana. Suočavanje i prihvaćanje tamnije strane njene prirode omogućit će joj da ove negativne osobine integrira u svoju osobnost i preusmjeri ih na zdravije načine življenja života.
“Postoji bezbroj žena koje uspiju u javnom životu, a da ne izgube ženstvenost. Naprotiv, uspjele su upravo zbog toga.” C. G. Jung.
Doista, moćne i fatalne žene na ovom svijetu su one koje prepoznaju ljepotu i snagu u svojoj ženstvenosti, ali također su svjesne i kontroliraju svoju tamu.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]