Tibetanski budizam je usmjeren na život u samostanima, koji je preuzet iz starijeg budizma theravada iz kojeg je i kršćanstvo preuzelo model samostanskog načina života. Na samom čelu  su lame. Poslije smrti vodećeg lame, traži se savjet od onih članova reda koji imaju telepatske mogućnosti  i na temelju njihovih spoznaja kreće se u potragu za novim lamom, odnosno za onim djetetom u kojeg se lama inkranirao. Ako dijete prepozna pokojnikove predmete, postaje lama kao i sadaÅ¡nji Dalaj Lama (pravo ime – Tenzin Gjatso)  četrnaesta inkarnacija Bude Suosjećanja. Dalaj Lama je i svjetovni vladar Tibeta. Naime, petom Dalaj Lami, koji je živio u XVII vijeku, mongolski princ Gushri Kan je poklonio vlast.

Tibetanci su prije bili sljedbenici bon religije koju su pomijeÅ¡ali sa tadaÅ¡njim budizmom i prilagodili sebi. To se zove sinkretizam. Jedan od glavnih, “krivaca” je bio otac tibetanske duhovnosti – Padma Sambava, vrač – čarobnjak. Ipak, kada je theravada budizam koji je bio izvoran počeo nestajati, mahayana budizam se prilagodio i tako su nastale danas dvije najveće živuće Å¡kole: lamaizma i zena koje su danas djelujuće u svijetu, a postale su poznate jer su se najbolje prilagodile Zapadnom duhu, koliko je to moguće.

 Tibetanci vjeruju da potiču iz spoja dviju inkarnacija, jedne koja je uzela oblik majmuna i druge u obliku zvijeri koja se hrani ljudskim mesom. Chenrezi, Bog se inkarnirao na Tibetu, poslije stvaranja svijeta, kao majmun, koji je živio u celibatu i meditirao. Njegova žena Dolma uzela je oblik čudovišta i tugovala što nema bračnog partnera.

Drugi mit kaže da se majmun oženio čudovištem koje mu je rodilo šestoro djece, iz kojih je nastalo porijeklo šest skupina ljudi koje žive na svijetu. Neki smatraju da su tih šestero djece: bogovi, polubogovi, ljudska bića, duhovi i zvijeri.

Dalaj Lama kada je vidio bijelog čovjeka i njegovu dlakavost, to ga je asociralo na ovaj mit o majmunu i porijeklu ljudi, ali radi se opet o vjerovanjima gdje je jako malo dokaza za sada, osim što zaista postoje različite skupine ljudi koji ipak u svojem ponašanju imaju određene karakteristike.

 Za tibetanski budizam karakteristično je vjerovanje u magiju. Jedna domaća izreka kaže: “Onome ko je vjeÅ¡t, biće udobno čak i u paklu”. Karma se može poboljÅ¡ati magijskim djelovanjem i ovo je vjerovanje prisutno i u hinduizmu pa zato postoje mnogi obredi i mantre kako bi se skinuli loÅ¡i utjecaji karme. Ovo je inače i praksa tradicionalnog jyotisha. Oni malobrojni koji su istraživali lamaizam imali su različite doživljaje, a neki koji su istraživali, smatrali su da im njihovo istraživanje stalno remete neke nevidljive sile. Magijske sile budizma zasnivale su se na vjeri u ono Å¡to bi Jung nazvao “aktivna imaginacija”. To je čovjekova snaga iznutra koja može stvoriti bezbroj oblika pomoću projekcije arhetipova jer oni su živući u svakom čovjeku i utječu na svakodnevni život.

U svakom slučaju u ovom kratkom prikazu mogli smo vidjeti mali dio tradicije lamaizma koji je nama nejasan jer smo mi suvremenim životom potpuno pobjegli od dubljih slojeva nesvjesnog koji se aktiviraju upravo magičnim činovima poput aktivne imaginacije mandala ili mantri.

Nikola Žuvela

nikola@vedski-jyotish.net