[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Autoritetom se ljudi koriste kako bi nadomjestili osjećaj važnosti koju ne mogu dobiti jer bi trebalo sebe prihvatiti sa svojim slabostima. Svako uzdizanje sebe kroz autoritet, znak je slabosti i želje za biti boljim od drugog. Najveća prevara jest od davnina prihvaćeno uvjerenje da iz autoriteta dolazi sve, a iz nas može jako malo toga vrijednog nastati. Autoritetom se koriste ljudi na način da se pozivaju na nešto veliko, poput nacionalizma, povijesnih događaja, religijsku veličinu i na taj način potiskuju činjenice da se radi o želji za veličinom. Takvi ljudi koriste upravo spomenuto vjerovanje koje je nepisano pravilo da iz autoriteta dolazi sve, pokušavajući sebe izdignuti na položaj koji im ne pripada. Taj Veliki ustvari je slika oca, kako onog stvarnog oca, tako i onog zastarjelog Boga Starog zavjeta ili kazne. Lacan ga zove Gospodar Označitelj, Freud Superego, a Jung negativni Animus. Odrasli ljudi po godinama ustvari su djeca koja ne žele odrasti jer pokušavaju ovu projekciju opravdati pošto u životu nisu napravili ništa bitnoga pa im ova ideja treba kao kompenzacija osjećaja da barem u nečem budu veliki.

U odnosima partneri to čine na način da se pozivaju na moral društva. Primjerice: Što bi ljudi rekli za takvo tvoje ponašanje u kojem sam dobar otac, plaćam račune i kredit a ti si nezahvalna? Dakle, jedan partner koristi kvazi moral kako bi ucijenio partnera iako mu moral služi kao sredstvo manipulacije, dobivanja prostora u kojem može ucjenjivati. Ovo je jedno od najčešćih manipulacija u odnosima.

 Ali zašto se tako partneri ponašaju? Zato jer nemaju izgrađen stav o životu. Nametanje krivnje pokazatelj je nedostka unutarnjeg sadržaja partnera. Osjećaj krivnje je najstarija manipulacija ljudi koja postoji sve dok se ne izgradi osobnost s kojom dolazi i sadržaj.

Pozivanjem na mišljenje većine vrijeđamo osobu, strah dovodi do autocenzure i tada osjećaj imaginarnog autoriteta koji govori iznutra da je manje vrijedna. Partner ulazi u stari tisućljetni obrazac žrtve, krivnje i grijeha koji su kolektivno pohranjeni u psihi čovjeka i na taj način pokrećemo program manipulacije koja pokazuje da ljudima intimnost nije na prvom mjestu. To je igra laži, to su svađe radi dokazivanja dominacije, pokazivanje lažnog autoriteta, lažnog identiteta.

Zato je ljubav rijetka. Kako je rekao jedan mudri čovjek: Ljubav postoji kod jedan posto ljudi.Ljubav je povezana sa sadržajem koji se razvija od trauma, rasta, rastanaka a sve to je omogućilo da zamjećujemo finije razine postojanja, počinjemo čitati, rasti u umjetnosti i počinjemo voditi bitke kako bi u stvarnosti rasli. Tada počinjete stvarati svoje mišljenje, svoj identitet, onaj koji se ne oslanja na mišljenje drugih. Kao što zvijezde svijetle same na nebu tako i snovi vode čovjeka prema samostalnosti.

Ako proučavate snove, često ćete vidjeti taj motiv autoriteta i žrtve. Ustvari, nesvjesno govori da je važan identitet ili individualno Jastvo. Dakle, u partnerskim odnosima postoje dvije uloge koje se izmjenjuju, a to su autoritet i žrtva.

Cijeli život se temelji na tim ulogama jer one su dodijeljene od društva. S jednom i drugom ulogom ste prihvaćeni, a ako je nemate onda smatrate da ste ništa, a biti ništa najveći je strah čovjeka. Bolje je biti i žrtva jer s njom ste nešto, prihvaćeni, a ovako ste nitko i ništa. Ljubav počinje tamo gdje se ne možete poistovjetiti s ničime osim sa svojim individualnim Jastvom koje nema boje, mirisa, višeg i nižeg, boljeg i lošijeg. Ne možete činiti dobro i osjećati da ste dobri jer i taj najfiniji osjećaj daje vam autoritet i mogućnost da se uzdižete iznad drugih. Jastvo ne poznaje više i niže, već samo svjesnost da postojimo jedino u cjelini u kojoj učestvujemo svojim životima. Zato kada čitamo o prosvjetljenju na Istoku ne postoji pojam koji bi mogao donijeti uzdizanje ega. Autoritet u odnosu je zamjena za ljubav ili faza razvoja u kojoj se još nije uspjelo izaći iz prvotne obitelji kao niti iz društva. Ako napravite osobnu analizu o vašem odnosu, pronaći čete sigurno autoriteta i žrtvu, ali i spomenutu povezanost, kao i strah od samoće od kojeg mnogi pate u odnosu. Zamijeniti odnos nečim drugim, ustvari je pravilo što donosi tako često osjećaj iznevjerenosti. Bit je u neprestanom radu na intimnosti kako sa sobom tako se ona manifestira prema partneru.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]