[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Situacija je bitno drugačija u vremenu u kojem živimo i normalno je da se osjećamo nesigurno pogotovo kada smo svjesni nepovjerenja u institucije, demokraciju koja je postala sluga oligarhije, ali ne tuÄ‘om voljom nego voljom narcisoidnog neprevladanog osjećaja u kojem je čovjek kupljen igračkama. Ovaj dan govori o neovisnosti a ona je danas nemoguća jer ne možeÅ¡ težiti biti slobodan kada se ponaÅ¡aÅ¡ ovisno i narcisoidno gdje misliÅ¡ samo na sebe.  Ema Goldman kaže: “Moj manjak vjere u većinu rezultat je moje vjere u pojedinca. Tek kad on postane slobodan birati svoje pomoćnike u borbi za zajednički cilj, možemo se nadati redu i skladu u ovom svijetu kaosa i nejednakosti.” Neovisnost ne raste na grani, za nju se moramo boriti.

[/two_third]