[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ovaj dan može izazvati ljutnju koja može biti izvuÄena iz naÅ¡e podsvijesti. Ono Å¡to nas ljuti jest netko ili neÅ¡to Å¡to nas je izvana pogodilo u ranu koju nismo zacijelili, dotaknulo u neku naÅ¡u slabost koju bismo trebali ojaÄati. Da te rane ili slabosti nema, ne bismo se ljutili, ne bismo gubili vrijeme i energiju na Å¡tetne emocije. Jedna od najÄešćih slabosti koje uzrokuju ljutnju su predrasude, koje u nama raÄ‘aju oÄekivanja i interpretacije koje nisu na mjestu. ÄŒak i onda kad nam je netko prouzroÄio ogromnu nevolju ili uÄinio veliku gadost, to ne mora biti uzrok za ljutnju, kad smo svjesni da je ljutnja isto tako mana. Ne možemo promijeniti okolinu, ali možemo promijeniti kako se u njoj snalazimo, kako na nju reagiramo. Kao u kartanju, ne možemo promijeniti karte koje su nam dodijeljene, ali možemo nauÄiti kako bolje igrati s onim kartama koje imamo u ruci. Svi koji se ljute, kao uzrok te svoje emocije okrivljuju neki vanjski Äimbenik. MeÄ‘utim, drugi ljudi ne osjećaju pritom isto, naprotiv mnogi Äak i vole onu osobu na koju se mi ljutimo. Stoga nije ona pravi uzrok. Pravi uzrok ljutnje je neki unutarnji sukob u onom koji se ljuti, unutarnje nezadovoljstvo. Ako ćemo iskreno, neÅ¡to u nama je Å¡to nas navodi na ljutnju – neka naÅ¡a oÄekivanja, predodžbe i sl. Istinsko zadovoljstvo nam ne dolazi kroz druge, nego kroz naÅ¡u sposobnost da se otvorimo, volimo i budemo u potpunosti slobodni (i od ljutnje…). Kad uspijemo postići da naÅ¡e osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.
