[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ovo je dan kada ćemo puno govoriti i misliti o zaljubljenosti, a neki će i djelovati. Ipak zaljubljenost je stanje, a ljubav čin za koji je potrebno puno znanja i umijeća. Ljubav nas nosi uvijek prema onome što volimo jer to i postajemo, ona je najnužnije djelo, ali prepreka je uvijek sebeljublje, inflacija ega koji misli da mu moć i postavljanje u nadmoćni položaj može donijeti još više ljubavi. Strast i zaljubljenost su potrebni, oni nas razvijaju, ali ako su cilj, morat ćemo pričekati na ljubav. Puno je priča o ljubavi, ali ona je negdje daleko od čovjeka jer čovjek u svojem razvoju na društvenom nivou nije mogao doživjeti ljubav i taj nedostatak pokušava zadobiti moći iz koje nastaje hiperinflacija ega koji nerealno promatra svijet i upada u vlastiti limb u kojem vjeruje da je on smisao postojanja. Mnogi političari, a prije kraljevi, vjerovali su u taj logos nezamjenjivosti. To je opasan osjećaj i jedino što će nam ostati od toga jest patnja i bol. Zaljubljenost je savršena prilika prepoznavanja što je za nas bila ljubav u djetinjstvu. Raditi na osvještavanju tog obrasca naš je sveti cilj, u prvom redu kroz ljubav prema sebi i dopuštanju da diše naše unutarnje dijete. Za to nam je potreban razvoj komunikacijskih vještina.

[/two_third]