[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Koliko ljubavi Äovjek nosi u sebi, a koliko je može ostvariti? Kada se Äovjek probudi ujutro, je li mu ljubav na prvom mjestu ili egzistencija? Jesu li zahtjevi druÅ¡tva puno jaÄi od onog Å¡to u njedrima Äovjek nosi?
Zahtjevi ga neprestano tjeraju na rub, ali ponovno se vraća tim zahtjevima jer nema niÅ¡ta drugo osim zahtjeva. Jeste li se zapitali zaÅ¡to je tomu tako? Odgovor je jednostavan, naÅ¡ ego je sazdan od roditeljskih oÄekivanja. Njima je bilo važno da sve svoje programe ili svoj ego uprogramiraju u nas, a druÅ¡tvu je bilo važno vjerovanje u njega kako bi moglo producirati vjeÄnu laž. Kada doÄ‘emo do ruba onda trebamo pustiti ego, kao u meditaciji. Zato je malo ljudi koji meditiraju, pogotovo onih koji mogu dugo ostati u meditaciji jer tada ego dogurate do ruba da se prepusti, ali on se vraća roditeljima i druÅ¡tvu. Kada se vratiÅ¡ u tu programiranu zajednicu punu nepotrebnih zahtjeva koja guÅ¡i život, ponovno se vratiÅ¡ na rub, osjetiÅ¡ želju da se prepustiÅ¡ ljubavi i ostaviÅ¡ ego. Kako je rekao Pablo Neruda: “Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti.” Jedino Äemu se uvijek možemo vratiti jest ljubav, ali ona u potpunosti mijenja Äovjeka. Kako je rekao Voltaire: “Od svih strasti, ljubav je najjaÄa, jer ona istovremeno napada glavu, srce i tijelo.” Vraćanje na rub je proces koji se odvija cijeli život, a nekada i životima, sve dok zrenje ne postane misao, djelo i tijelo.
Nikola Žuvela
