Ono što većina voli raditi jest postavljati uvjete, a kada nam to ne ide za rukom onda kritiziramo. Postoji svijet onakav kakav jest, a postoji i naš pogled prema stvarnosti koji uvijek ide za time da nešto ispravlja. Danas možemo upravo ispravljati i neprihvaćati ono što nam je ponuđeno, odnosno želimo vidjeti samo svoj svijet, a ne i svijet koji ovdje nije u službi da nam ugađa već da nas produbljuje. Upravo zato ljutnja može biti jaka, a da zapravo ne razumijete od kuda ona dolazi. Ljutnja dolazi jer ste si zacrtali da morate biti kao drugi, a onda kada to ne uspijete kritizirate svijet i druge. Prvo moramo biti zadovoljni sa samim sobom, a to što drugi misle nije važno jer oni ionako neće biti nikada zadovoljni sa sobom iako pokušavate zadovoljiti tu sliku. Zato su lica ulice tako namrgođena, jer pokušavamo zadovoljiti nešto, a nismo zadovoljni sobom. Svijet je samo uvjerenje, a mi smo ono što vjerujemo o sebi.