“Svima nam je suđeno da živimo neiživljeni život svojih roditelja, strahove i maštarije koje su oni projicirali na nas. Ako ih uzmemo za stvarnost, onda živimo u njima, nesvjesni njihovih posljedica.”
C.G. Jung

Sve mitologije imaju redoslijed događanja tako i obitelji žive prema određenim arhetipovima kojeg odrađuju  i ponašaju se prema određenom slijedu. Primjerice, vaš otac je bio pomorac i on oživljava mit Odiseja koji je putovao morima. U mladenačkoj fazi, vi se zaljubljujete u dečka koji u jednom trenutku dobiva odličan posao na brodu, arhetip je tada oživljen. Mit o Ozirisu kojeg čeka njegova žena. On prolazi svoje odrastanje kroz samoću, a žena se uči kroz čekanje i strpljenje o svojoj funkciji koja je bila slaba. Mit ili arhetip pomažu nam da osvijestimo one dijelove sebe koji su nam slabi i s njima se kroz priču upoznajemo sa sobom. Zaljubljujujemo se u ono slabo i nerazvijeno što nas privlači, ali ujedno i smeta.
Prošli tekst o Pandori nam govori da je mit o ljepoti živ kod mnogih žena i kako ga ustvari nesvjesno žive ili im zadaje mnogo boli da ga ostvare preko botoksa,  plastičnih operacija i neumornih vježbanja u teretani, te obilazaka shopping centara.

Ipak, svi živimo kroz mitove, čak i ekonomija u kojoj živimo nastaje na bazi mita, što su neki ekonomisti koji su upoznati sa psihoterapijom uočili i primijenili, poput sublimiranih poruka u reklamama.

Mit o Pandori ako se ne shvati kao traženje unutarnje ljepote i voljenja sebe, obično je poguban za žene tj. kao i mit o Narcisu, štetan, ali nužan. Kroz njih smo kao civilizacija odlučili proći kroz fazu nigredo, crnine ili pročišćenja. Ako ne pronađete zamjenu za mit i ne osvijestite problem odnosno ne uočite da živite metafore, obično ćete se vratiti na staro ponašanje.
Mit o Pandori skriva dvostruku vezu, tj., ženska ljepota znači moć, slobodu ili kontrolu. Primjerice,  žena ste i osjećate da ste lijepi što vam daje samopouzdanje, ili ste muškarac i imate lijepu ženu za partnericu i osjećate se moćno. Lijepa žena je metafora za moć. Ako izađete iz osjećaja ljepote, vidjet ćete da je Pandora metafora u kojoj kroz nju tražite svoje žensko mjesto u društvu koju dobijate kroz količinu ljepote. Roman Ljubavnice  Elfriede Jelinek govori upravo o tom problemu u kojem žena poklanja najveću pažnju ljepoti pošto zna da mnogi muškarci svoju moć potvrđuju u društvu kroz količinu ljepote te žene.

  Mnoge veze upravo se vežu na mit o Pandori tako da žene imaju uvjerenje da kada ostare, muškarci odlaze s mlađima. Muškarac i žena nisu svjesni ove igre, ali mnogi se povežu upravo na toj karakteristici privlačenja, žene optužuju muškarce iako je takav muškarac bio samo projekcija usvojenog društvenog ili obiteljskog vjerovanja. Kada bi učili ljude na kojim projekcijama stvaraju život, sigurno im se ne bi događale spomenute anomalije u odnosima koje su jako duboko i proširene. Ljepota je u društvu i odnosu veliki motiv na kojeg se oslanjaju mnoge veze, ostavljanje ljepote, ako nije asimilirana kao unutarnja ljepota se pretvara u mržnju prema ljepoti, ali onda i prema ljudima i društvu. Takav stav stvara anksioznost bježanje od društvenosti pod egidom ja nemam Sjenu bolji sam i pametniji od drugih.

Ovaj problem možemo rješavati igrom mašte i vidjeti kako završavaju scenariji ako se zaljubimo na razini ljepote, ili ako tražimo karakterne kvalitete. Dopustiti si tu igru donosi nam jak osjećaj slobode i oslobođenosti pritiska društva koji nas tjera da zadovoljimo mit o Pandori. To je put oslobađanja starih mitova o dominaciji-pokoravanju koji nas drži u okvirima želje za moći jedni nad drugima i prirodnim okolišem. Moramo srušiti žive mitove koji nas tlače temama dominacije i pokoravanja, kao što to čini mit o Pandori.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut