Ono što pokazuje jyotish, vanjski događaji ili sudbina kako ih volimo kvalificirati, usmjereni su samo prema jednom cilju, okretanju od vanjskog svijeta predmeta k unutarnjem svijetu jedinstva ili univerzalnoj svijesti.
To je ulazak u bujicu oslobođenja, potpunog užitka i svi drugi sidhiji ili moći koje pojedinac na tom putu može dobiti, ne mogu se usporediti s ovim osjećajem.
Međutim, ono što ljudi zaboravljaju i čega se najviše boje, ono što smatraju najmrskije u sebi samom, upravo je spoznaja da SLABOST jest snaga preobražaja i IZVOR SNAGE. U jyotishu je to položaj vašeg Saturna gdje je najslabija točka koja vam služi za preobražaj. Paradoksalno, ali naš se um kroz čula spušta k mnoštvu stvari koje na početku razvoja grlimo kao Sveti gral, ali to donosi mnoštvo ograničenja dok je put spoznaje takav da mi napuštamo vlastita ograničenja, odnosno to je bit procesa slobode.
U jednoj budističkoj tezi, odnosno u Agganna –Sutti se smatralo da smo prije bili duhovna bića sposobna živjeti slobodno, ali onda smo počeli jesti plodove zemlje koji su nas sve više oblikovali u tijelo. Ponavljanje u kojem doživljavamo okus nečega,  kao i mnoge rutinske radnje, formiraju u živčanom sustavu mogućnost da vidimo ono što prije nismo mogli. Ipak, nismo mogli tu stati. Pohlepa za stvarima ili Edipov kompleks u kojem nismo htjeli spoznavati viđeno, već smo tonuli sve dublje u maternicu ili hedonizam doveo nas je do ovog površnog stanja.
Tada je nastalo Ja kao odvojena jedinka zbog kojeg osjećamo patnju. Ja se može vidjeti kroz vlasništvo  i posjedovanje uz koje se javlja zavist i gledanje u tuđi tanjur, a to je potpuna ograničenost i sljepilo. Ali u onom trenutku kada se naš um ili manas okrene od intelekta i čulnog svijeta prema unutarnjem izvoru, malo pomalo počinjemo uviđati iluziju o Ja. ISKUSTVO za razliku od vjerovanja donosi viđenje i preobrazbu, a pri napuštanju materijalnog čovjek se boji da će izgubiti užitak, dok sasvim suprotno, to je put prema najvećem užitku. Ali što se to napušta u tom procesu?
Misaone strukture koje imamo o svijetu nas navode na neprestano PONAVLJANJE događaja iz dana u dan ili kako je to Patanjdjali rekao, saživljenost sa svakodnevnim mentalnim obrtajima ili virovima misli koje nas vraćaju u probleme i na taj način nastaju uklještenja svijesti u ograničenim tumačenjima problema.
Napuštanjem misli dopuštamo viziji ili intuitivnoj spoznaji mogućnost viđenja beskonačnog iz kojeg nastaje trodimenzionalni svijet. To nije materijalni pojam kojeg naš ego može kontrolirati i zato mi bježimo od iskustva meditacije i lakše nam se  POVEZATI S RELIGIJOM KOJA JE KAO I EGO PUNA PRAVILA. U samom početku svaka se religija sastojala od doživljaja spomenutog, ali čovjek je sklon sve pretvoriti u pravila jer tako radije kontrolira umjesto da se prepusti onom što ga nadilazi.
Pojavni trodimenzionalni svijet se pojavljuje sačinjen od energije ili holograma naše svijesti (kvantna fizika), gdje intuitivna spoznaja preuzima naš život.  Intelekt nas navodi neprestano na razlikovanje: bogat, siromašan, posao, kuća itd. Jedina metoda kojom možemo razviti tu intuitivnu svijest jest meditacija, bila ona šamanska, kršćanska, islamska, hinduistička ili čak i ateistička koju Zapadnjaci najviše nalaze kroz budizam iako krivo tumače prazninu ili ništavilo (u fizici praznina je zapravo puna energije, odnosno upravo je ništa najveći izvore energije u svemiru).
Dakle, meditacija omogućuje smirivanje misaonih aktivnosti, našeg neprekidnog razgovora sa sobom, intelektualiziranja unutar sebe i promjene pravca od mnogostrukosti želja prema jedinstvu ili jednom, ili kako bi rekli yogini usmjerenost prema jednoj točki-ekagrata. Sasvim suprotno od očekivanog, intuitivno daje uvid u opažajni i duhovni svijet bez razlika, bez podjela koje jedino vidi naš um.
Mi ne vidimo da zapravo naš intelekt donosi grešku u promatranju. Mi sve uzroke tražimo u vanjskom svijetu upadajući u sve veću iluzornost, dok jedino smirivanje intelektualnih tvrdih shvaćanja stvarnosti donosi viđenje. Sve dok ne napustimo kontrolu i želju da posjedujemo, lišavamo se pravog intuitivnog doživljaja i pravog užitka u životu (ananda). Često ljudi ne vole vidjeti ovo iskustvo koje se sastoji od vlastitog napora i propitivanja sebe, ali dugoročno čovjek može samo osjetiti dobrobiti jer više se ne usmjerava na krive ciljeve jer sadašnji ciljevi ga ne ispunjavaju pošto je stvorio intuitivni opažaj po kojem njegove emocije više ne mogu doživljavati patnju. Mnogi ljudi se danas bore za bolje egzistencijalno stanje, ali bore se za povratak u majčino krilo u Edipov kompleks. Oni ne vide kao Edip da te hedonizam ne može ispuniti, da je hedonizam najbolja fasada bijega od života i kao svaka projekcija mora propasti, pa tako mnogi koji su uspješni dožive neuspjeh. Svatko je živio tu iluziju, bilo u odnosima ili uspjehu, ali velika većina će vam potvrditi taj osjećaj neispunjenosti jer oni su samo bili artikli iz dućana koje kada kupite osjećaj kupljenog nestaje za nekoliko dana. Budite svjesni svojih poriva, ne potiskujete ih ali promatrajte kao princip u kojem ćete pronaći mnoge odgovore.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut