Bez želja i obmana život bi ljudima bio dosadan.  Kada se bol lomi preko naših leđa onda otkrivanje istine o sebi povlači niz problema, gdje se javlja strah koji ustvari predstavlja niz scenarija u kojem nema niti jednog u kojem meditiramo, odnosno da meditacijom rješavamo problem. Jasno, iza svega stoji ego kao proizvođač straha. On se od straha da ne nestane proizvodi uspjeh. Ego postavlja zamku na način da se identificiramo s vlastitim uspjehom i kroz tu prizmu druge možemo unižavati i umišljati da smo viši od drugih, a da pritom ne vidi da uspjeh ne znači i pamet. Uspjeh nema veze s mudrošću i emocionalnom inteligencijom, jer uzdizanje sebe dolazi zbog neznanja tko sam. Ako nam je jak osjećaj za uspjeh, proporcionalno tome je jak i osjećaj nesigurnosti. Dakle, uspjeh je motiviran strahom a strah je naš um koji proizvod laž o stvarnosti.

Što bi se dogodilo da sve nestane? Ništa, ali želja da se ostane u umu je ogromna, a straha da otkrijemo tu istinu stvara pregršt obmana pa čak i ludilo ili shizofrenija je bijeg od istine. Proizvodimo toliko tehnologije iz dubokog straha, a strah je tolik da uništavamo sve oko sebe, a da pritom nismo svjesni da je ljubav tek kada napustimo strah od egzistencije.

Ono s čime se najviše bavimo u životu jest prikupljanje stvari i tuđih misli, te razmišljanje o stvarima i osobama koje nemamo a kada ostvarimo tu želju i kada osobe ili bogatstvo postanu dio nas, ponovno maštamo o onome čega nema i tako u nedogled. Bijeg u tragičnost, bijeg u patnju, isto tako je zamka uma, ali duboka vjera da oni postoje obilježava našu civilizaciju a onda i postojanje straha kojim se hranimo. Kolektivno razmišljanje kojim se hranimo, upravo se temelji na ovim uvjerenjima i oni su stari u umu ili nesvjesnom, ona su toliko duboka da su arhetipska, ali mi i dalje vjerujemo u njih iako su proizvod iluzije. Jedino kada volimo onda smo izvan uma, ali to brzo zaboravljamo jer momentalno živimo u umu, pa, stoga, potreba za seksom je kao želja da se pobjegne iz uma a destruktivni bjegovi su alkohol i drugi stimulansi. Jedini indikator istine što živimo jest ono o čemu razmišljamo preko dana, što živimo ili radimo. Kada maštamo o ljubavi to znači da ne želimo ljubav jer nju možemo živjeti ovdje i sada. Sve je stvar odabira, i stvari same po sebi jesu jednostavne, ali tek kada završimo sa tisućljećima u kojima smo hranili strah i pohranjivali ga u nesvjesno možemo u vlastitom životu krenuti prema stvarnijem životu.