DSC_0608Osjećaj imanja se ne zasniva na zdravom razumu i istovremeno imati u našoj kulturi je bit prema kojom nam se vrednuje. Meister Eckhart je smatrao da je uvijet za dostizanje duhovnog bogatstva i snage, ništa ne imati i biti otvoren i prazan, ne dopustiti da nam ego prepriječi put. Mi živimo prema imanju iako je biti, puno bitnije. Mi čak ne vidimo da nam je obrazovanje isto tako vid imanja.
Onaj najfiniji vid imanja jest imanje ljubavi. Ljubav je apstrakcija. Ona je kao božica koju nitko nije vidio. U stvarnosti, ona je samo čin voljenja. Ona je produktivna, afirmativna i ona je istovremeno uživanje prema osobi, slici, cvijetu i ideji. Ona oživljuje i ona je samoobnavljajuća.
Doživljaj ljubavi znači ograničavanje, zatvaranje i upravljanje gdje ona postaje umrtvljujuća. Pošto je za ljude ljubav imanje, to je zloupotrebljavanje riječi odnosno ljubavi. Otvoreno je pitanje koliko ljudi zaista vole svoju djecu. Jedno istraživanje je pokazalo da se na djeci vrši toliko sadističkih napada, od fizičkih do psihičkih da je zaista pitanje da je voljenje djece izuzetak, a ne pravilo. Isto se može reći i za brak, odnosno izuzetak su supružnici koji se vole. Mi ljubavlju zovemo sve društvene konvencije, ekonomski interes, interes prama djeci kao i mržnju i strah. Sve to zovemo ljubavlju. Ipak, danas su neki ljudi postali svjesni da seksualna privlačnost ne znači ljubav, a da prijateljski stav predstavlja ljubav. Taj pogled na ljubav nam je donio prečestu promjenu partnera iako njihova promjena ne donosi učestalije voljenje. Zaljubljenost se shvaća kroz imanje jer jedna i druga osoba pokušava pokazati svoje vještine kao imanje da bi je drugi partner primjetio što ljepše i u boljem svjetlu. Ipak u tom procesu energija u zaljubljenosti, barem koliko traje, jest pravo bivstvovanje. Ako shvatimo da je zaljubljenost trenutak sadašnjosti u kojem jedino možemo biti, a da je imanje život u budućnosti i posjedovanju, na pravom smo putu da shvatimo bit života.