Bardo Thödol ili Tibetanska knjiga smrti jest filozofija upućena ljudima koji razumiju da je smrt prijelazno stanje i priprema za novu inkarnaciju. Ona se sastoji od susreta Äovjeka nakon smrti s bjesnim i miroljubivim božanstvima, odnosno to su projekcija onoga Å¡to ego nije osvijestio.
Ne samo “bijesnaâ€, već i “miroljubiva†božanstva zamiÅ¡ljena su kao samsariÄke projekcije psihe. Iako Zapadnjak može lako objasniti ova božanstva kao projekcije, Zapadnjaci se ovome smiju jer malo tko ima iskustvo izvantjelesnog kao i meditacije u kojoj je izneÅ¡eno realnost. Bardo Thödol dovodi Äovjeka Zapada, u nepovoljan položaj jer on ne voli nedosmislenost on shvaća umom, za njega je iskustvo strano. Bardo Thödol je psiholoÅ¡ko iskustvo, odnosno Zapadnjak se nalazi u pretpsiholoÅ¡kom stupnju srednjovjekovlja jer slijepo vjerujemo slici autoriteta kojeg malo kada dovodimo u pitanje. Zapadnjak je rob racionalnog miÅ¡ljenja on se smije unutarnjem iskustvu i velika većina na spomen svakodnevne ili duge meditacije ima veliku averziju jer mi smo toliko egoistiÄni da smo razvili toliko obrambenih sustava kojim ćemo se svim silama oduprijeti meditaciji. Upravo je Bardo Thödol opis ego projekcija. Za Zapadnjaka je duÅ¡a neÅ¡to maleno, puno sažaljenja, bezvrijedno, osobno, subjektivno. On radije koristi rijeÄ â€œumâ€, premda se u isto vrijeme voli pretvarati da tvrdnju, koja može biti vrlo subjektivna, u stvari postavlja “umâ€.
DuÅ¡a nije mala, već je sam zraÄeći Bog. Zapad drži ovu tvrdnju bogohulnom, ili je, pak, prihvaća bez razmiÅ¡ljanja pa onda pati od kvazi duhovne napuhanosti.
Bardo Thödola mrtvom Äovjeku stavlja do znanja primarni karakter duÅ¡e. Mi smo toliko opkoljeni stvarima i nikad nemamo snage zapitati se tko je taj tko ih “dajeâ€. Upravo se od toga svijeta danih stvari mrtav Äovjek oslobaÄ‘a, pa je cilj uputstava da mu u tom oslobaÄ‘anju pomognu.“Davalac†svega Å¡to je “dano†boravi u nama. To je istina koju unatoÄ svim dokazima ne spoznajemo, iako je od životne važnosti da je spoznamo.
Na Zapadu je ono Å¡to je sliÄno Bardo Thödolu analiza nesvjesnog. Izvorno, ovakva terapija imala je oblik frojdovske psihoanalize, koja se uglavnom odnosila na seksualne fantazije. To je svijet koji odgovara posljednoj razini Barda, nazvan Sidpa Bardo, gdje umrli, kojem nisu pomogla uÄenja o ÄŒikai i Čönjidl Bardu postaje žrtvom seksualnih fantazija, te biva privuÄen vizijama parova koji imaju snoÅ¡aj. Naposljetku, on je uhvaćen u maternicu i ponovno se raÄ‘a u zemaljskom svijetu. Druga dva nivoa nesvjesnog naÅ¡a civilizacija ne poznaje a kamoli da ga razumije. To je dubina koju mnogi zaobilaze a oni su odgovorni za sve ekonomske i emocionalne anomalije jer njihovo neotkrivanje nosi spomenute posljedice. Traženje sebe najsvetiji je zadatak.