09 - CopyLjubavi kakve poznajemo danas sve su samo ne ljubavi. Ljubav je najveća čežnja današnjeg Zapadnjaka ali on je praznina jer njegovi ciljevi su usmjereni na zadovoljenje vlastitih potreba. Ljudi pričaju o promjenama, ali samo mislima želimo takav čin. Da li možda znate ljude oko sebe koji se trude učiniti promjenu stvarnom? Da li znate veze u kojima partneri rade na promjeni ili općenito ljude koji su se odlučili stvoriti naselje u kojem će živjeti na načelu BITI,  u kojem je posjedovanje zabranjeno? Prvo pitanje koje će u tim naseljima ljudi postaviti: tko će biti šef? Zašto je tomu tako? Zato jer ČOVJEK NAJISKRENIJE MORA REČE SEBI DA GA LJUBAV SA SVOJIM ZAHTJEVIMA NE ZANIMA. Mi bi zadržali svoja ponašanja koja stvaraju današnji totalitarizam u kojem se obračunavamo sa svima onima koji su različiti, svima onima koji ne slijede ideologiju lažne slobode a onda želimo ljubav i slobodu. NAŠA JEDINA SLOBODA O KOJOJ ODLUČUJEMO JEST ŠTO MOŽEMO KUPITI U SHOPING CENTRU, O NIČEM VIŠE NE ODLUČUJEMO, ODNOSNO NEMAMO PRAVA SPAVATI U PRIRODI ILI NA OTVORENOM JER I TO JE KAŽNJIVO. Dapače, onima koji se odluče za ljubav društvo se na najokrutniji način obračunava. Ispod nas vrije SJENA, TAMNI POTISNUTI DIO KOJU SMO STVORILI RADI USPJEHA POTISKUJUĆI LJUBAV.

Ego se umislio da može voljeti više, savršenije, bolje, opsesivno obuzet idejom savršenstva i svoje kreacije da je sposoban nadići svoju vlastitu prirodu. Ali kako isprazni ego može voljeti i biti savršeniji od same prirode? Savršenstvo je zamka DANAŠNJIH LJUBAVI, idealne slike koje tražimo i u koje smo se već razočarali pretvorile su ljude u hodaće za Sjenama razočarenja vidljivim na svakom koraku kada je riječ o LJUBAVI. Mnogi su se toliko razočarali da su svoju seksualnu odnosno emocionalnu potrebu zamijenili kratkim seksualnim užicima u kojima se velika većina još dublje povrjeđuje sjedeći u nekoj zatomljenoj sobi sa vlastitim neostvarenim projekcijama odnosa ne puštajući destruktivne slike djetinjstva koje su još uvijek svete iako one donose odabir partnera koji će nas povrijediti.

Nikola Žuvela