Doista su izuzetak supružnici koji se istinski vole. Ljubav se Äesto shvaća kroz ekonomski interes, obiÄaj, strah, dominaciju. Promjena od zaljubljenosti do iluzije u kojoj stvaramo osjećaj da ljubav posjedujemo, zapravo nalazimo kod parova koji se ustvari nisu zaljubili. Kod udvaranja osobe nastoje pobijediti jedna drugu jer nijedna osoba nije sigurna u drugu. Obje osobe su privlaÄene i zanimljive i u tom Äasu životnost poljepÅ¡ava lice. Prednost je u tome Å¡to su tada zaljubljenici u stanju bivstvovanja. VjenÄanje stvara posjedovanje drugog partnera, a posjedovanje je planiranje i ekonomija: Å¡to sam dao, to i posjedujem. Ustvari, partnere je posjedovanje odvelo od zaljubljenosti. Obitelj je zapravo mikrokorporacija jer je to prvi segment posjedovanja, a ono Å¡to vidimo kao korporaciju jest odraz nas samih i naÅ¡eg stanja u kojem sebe vidimo kroz posjedovanje.
Kada par ne može preboljeti žudnju za obnovom zaljubljenosti, jedan partner poÄinje gajiti iluziju da će novi partner zadovoljiti tu težnju. Dakle, u ljubavi, mi se ne odluÄujemo za nju u zaljubljenosti, već smo pod utjecajem božice ljubavi i boga Erosa. Zar nije onda jasno zaÅ¡to doživljavamo u ljubavi neuspjeh? Ljubav je dijete slobode. Poklonik božice ljubavi i boga Erosa postaje dosadan jer je njegovo bivstvovanje temeljeno na posjedovanju i normalno je da gubi ostatke nekadaÅ¡nje privlaÄnosti. Problem nije u braku. Problem je u posesivnoj strukturi i strahu od egzistencije ovih partnera koji na tim temeljima uniÅ¡tavaju ljubav. Ljubav je bila samo zaljubljenost u ideal ljubavi.
Novi zastupnici modernog oblika života ili religije hedonizma koje su postojale joÅ¡ u doba Grka gdje je naglaÅ¡eno mijenjanje partnera, seksualna sloboda, nažalost samo je pokuÅ¡aj bijega jer ti poklonici su ustvari joÅ¡ duboko vezani za posjedovanje i na taj naÄin lijeÄe dosadu novim poticajima i željom da imaju viÅ¡e ljubavnika jer nisu sposobni za voljeti jednu osobu i dovoljno se udubiti u smisao bivstvovanja