Najranije svrstavanje ljudi na Zapadu je Hipokratovo svrstavanje ljudi na Äetiri tipa – sangvinik, flegmatik, melankolik i kolerik. S druge strane, u to vrijeme, Buddha je na Istoku razvio teoriju osobnosti tzv. abhidhamma, dok Jung u dijelu PsiholoÅ¡ki tipovi analizira naÄin kako povijesne etape pristupaju problemu psiholoÅ¡kih tipova.
Osim što dijeli ljude na ekstrovertni i introvertni tip osobe, Jung te tipove zasebno analizira i po spolnoj pripadnosti, te izrađuje njihove funkcije – mišljenje, osjećaj, osjet i intuicija.
Introverzija je tip zauzetog stava, kod kojeg je interes usmjeren prvenstveno na unutraÅ¡nja duÅ¡evna zbivanja. Sva pažnja i svi odnosi introvertnog Äovjeka manje su upravljeni na odnose iz vanjske stvarnosti, a viÅ¡e na subjekt i vlastitu subjektivnost. Ozbiljnog su temperamenta i viÅ¡e se druže sa misaonim ljudima. Tihi su i bolje se izražavaju pismeno nego usmeno. ViÅ¡e naginju promatraÄkom stavu, negoli aktivno kreiraju svoj život.
Introverzija je okretanje libida prema unutarnjoj strani. Time je izražen negativan odnos subjekta prema objektu. Netko tko je introvertno opredijeljen, osjeća i djeluje na naÄin koji jasno ukazuje na to da je subjekt u prvom redu onaj koji motivira, dok objektu pripada sekundarni znaÄaj.  Intorverzija može imati viÅ¡e intelektualan ili viÅ¡e emotivan karakter, a može se isto tako odlikovati intuicijom ili impresijom.
Introvertna osoba nije susretljiva , nego je spremna na stalno povlaÄenje pred objektom. Ona je zatvorena prema vanjskim zbivanjima, ne Äini ono Å¡to i drugi Äine, posjeduje izrazitu odbojnost prema druženju Äim se naÄ‘e meÄ‘u većim brojem ljudi i ima općenito negativan odnos prema objektu.
Ekstroverzija je tip zauzetog stava kod kojeg se interes prvenstveno koncentrira na vanjske objekte i stvarnost. Pažnja ekstrovertiranog tipa upravlja se na objekte u vanjskoj stvarnosti, a manje na subjekt. Ekstrovertne osobe su temperamentne i rado se druže sa optimistiÄnim osobama, imaju prijateljske odnose sa ljudima, vole priÄati, ali teÅ¡ko sluÅ¡aju duge. Ekstroverzija je premjeÅ¡tanje interesa sa subjekta na objekt. Ako je intelektualne prirode, subjekt se prenosi mislima u objekt; ako je ekstroverzija osjećajne prirode, subjekt se osjećajima prenosi u objekt. Osoba koja je ekstrovertna misli i osjeća s obzirom na objekt, i to na neposredan i uoÄljiv naÄin, tako da ne može postojati nikakva sumnja u njegov pozitivan stav.
Opasnost ekstoverntog stava pojedinca jest Å¡to se on uvlaÄi u objekte i sasvim nestaje u njima.
Oba stava odlikuje temeljno psiholoÅ¡ko držanje Äovjeka i pokazuju usmjerenje psihiÄke energije – libida.
Nikola Žuvela