Ljudi neprestano traže moralnost, pravdu, kada dođu doma od partnera traže pravdu i najviše svađa je o tome tko je u pravu, isto tako odnos s djetetom postaje bojno polje za pravdu, mame zovu u školu profesore propituju njihovu pravednost. Ljubav prema djetetu je uvjetovana ispravnošću.

Cijeli život samo se propituje pravednost, a prije smrti mnogi sami sebi nameću krivnju: zašto nisam bio pravedniji. To je tuga zbog nepriznate Sjene što ako priznam da sam sebičan hoću li biti voljen.

Nekoliko milijardi se troši na udruge koje se bave pravdom. Kakav kompleks nepovjerenja ili kakav grč nosi čovjek kada svaki dan propituje jesam li bio pravedan. Očito čovjek nešto skriva u sebi kada svaki dan nešto dokazuje, nešto što mu je teško priznati. Tko previše traži pravdu vani, bježi od nepravde u sebi. Neprestano propitivanje pravednosti nije znak velikog moralnog senzibiliteta kojeg danas vidimo nakon ovog tragičnog događaja, nego znak nepriznate Sjene i straha da se bude u krivu. Čovjek ne dokazuje pravdu on dokazuje da smije postojati i to je ono što krije i zašto propituje svoju pravdu.

Nikola Žuvela