Ženin život je potpuno drugačiji od muškarčevog. U mitovima, muškarac je isti od trenutka obrezivanja do odlaska. Muškarac je isti prije nego što je prvi put tražio ženu, a kada ju je pronašao, ta ga situacija nije uspjela promijeniti. Kada je žena prvi put uživala u ljubavi, njezin se život podijelio na dva dijela. Žena postaje drugačija zbog ljubavi, zato muškarac ne razumije zašto žena cijeli život traži ljubav. Muškarac je isti kakav je bio nakon prve ljubavi, taj ga događaj ne mijenja. Ipak, žena zatrudni. Kao majka, ona je drugačija od žene bez djece. Devet mjeseci nosi posljedice jedne noći ili jedne ljubavne veze. Život u tome raste. U životu žene nastaje nešto što ne nestaje.

Ona postaje majka i to ostaje bez obzira na tragične događaje. Pogledajmo fizički: nosi dijete pod srcem. Kada se dijete rodi, nosi ga u srcu. Dijete ostaje u srcu čak i kada umre. Muškarac to ne razumije, on je zapravo prijelazno stanje u razvoju i zato muškarci moraju toliko dokazivati ​​svoju muževnost, koliko oružja, koliko naoružanja mišića i velikih automobila čovjeku treba, a sve zato što ne razumije. Ne zna razliku između prije ljubavi i poslije ljubavi, prije majčinstva i poslije majčinstva. Žena tako ostaje žena i majka. Prije svake ljubavi ona je djevojka, nakon svake ljubavi ona je majka. Po tome se vidi je li dobra žena ili ne. Ovo su riječi plemkinje iz Abesinije.
Ovaj jednostavan pristup bi se gotovo mogao nazvati mitološkim, oslobađa nas krivotvorenja jezika i objektivnosti koja nas sprječava da uđemo u emocionalno tkivo koje treba objasniti upravo ovako, nepatvoreno kako bismo razumjeli razliku između muškarca i žene. Žena je ljubav, cilj stvaranja, ona je duhovno, prema mitu ili religiji. Muškarac je tek početak, a danas ne vidi svrhu i ne cijeni ženu. Tek kada se prihvati žensko, emocionalno, sve razine emocija, tada dolazi do prihvaćanja svijeta, života, oprosta i napuštanja zemaljskog. Danas ne cijenimo žensko, iz čega proizlazi kreativnost, umjetnost, duhovnost. To je oslobođenje od sustava zasnovanog na preživljavanju i materijalizmu. Na putu prema duhovnom, vodič Anima ili Žena pojavljuje se u vizijama ili snovima. Ono što se prezire zapravo je ono kroz što se samo može rasti. Društveno se preziru osjećaji, nježnost, romantika, marginalizira se kvaliteta kroz koju razvijamo osjećaje, vidimo kako jedna emocija ima nekoliko značenja. Rast i prepoznavanje ove kvalitete mijenja percepciju svijeta, zato je obrazovanje koje imamo zapravo uništavanje ove kvalitete zbog koje depresija postaje dominantna. To je dar nesvjesnog za odbačenu funkciju.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik