Jedan aspekt naše prirode je Eros ili popularno znanstveno nazvan spolni nagon koji, ako nije dobro asimiliran, uzrokuje mnoge opasne odbojnosti. Savjet u tom smislu teško je dati kada ljudi ne prihvaćaju ljubav kao osnovu života, a tada seksualnost postaje samo sredstvo manipulacije.

Na primjer, jedna je osoba imala dar za kreativno pisanje. S druge strane, postojali su aspekti seksualnog bijesa, točnije, osoba nije mogla prihvatiti seksualnost kao prokreativni element, kao mogućnost stvaranja novog života i sredstvo postizanja intimnosti, ali zbog tog neprihvaćanja, izražavala je seksualnost kroz pisanje o seksualnom eksibicionizmu. Seksualnost bez intimnosti je narcisoidno shvaćanje odnosa u kojima je partner objekt. Takav partner postaje prazna ljuska, budući da je želja za seksualnošću zadovoljena, a zatim ostaje praznina koja stvara osjećaj boli iz koje pokušava pobjeći novim iskustvom jer traži što jači podražaj kako bi pokušao ispuniti stvorenu prazninu. Neprihvaćanje seksualnosti u cijelosti, točnije, intimnosti, stvara ljutnju, odbacuje svrhu seksualnosti, a zatim se pretvara u seksualnu glad. Budući da je to pravilo kako se živi, ono se tumači kao seksualna sloboda, iako ovo narcisoidno shvaćanje seksualnosti dovodi do dublje povrede. Represija stvara Sjenu koja se vraća kao bijes, ekshibicionizam ili kolektivno nasilje. Integracija, s druge strane, ne znači popuštanje svemu, već prepoznavanje Erosa kao dijela cjeline uključujući njegove kreativne, duhovne i fizičke dimenzije. To bi objasnilo zašto je oslobađanje seksualnosti nije rješenje, ona ostaje narcisoidna ako nema intimnosti.
Osoba je pisala o seksualnim inhibicijama i nakon nekog vremena osoba je počela vrlo dobro zarađivati. Potražnja za takvim sadržajem govori o rasprostranjenosti ovog problema, kojim dominira nemogućnost izražavanja seksualnosti kroz intimnost.

  Seksualnost je općenito toliko snažno potisnuta zbog religijskog pogrešnog tumačenja seksualnosti da na temelju tog potiskivanja lako možete rasplamsati bilo kakav sukob.  Uzmimo osudu pakistanske kršćanke koja je pila vodu iz čaše muslimanke.

 Demonstracije u kojima je i ministar ubijen jer je milovao djevojku pokazuju koliko je opasno potiskivanje seksualnosti, jer kako bi normalna osoba objasnila takav kerozin kada tisuće ljudi prosvjeduju na ulicama i traže da budu pogubljeni? To nisu sporadični događaji. U Saudijskoj Arabiji žene se javno pogubljuju zbog navodnog preljuba. To nije samo religijski problem, bilo koji sustav koji seksualnost tretira isključivo kao opasnost ili grijeh bilo religiozni ili sekularno-puritanski. Jungov pojam kolektivne Sjene ovdje je ključan, društvo koje potiskuje Eros stvara kolektivnu Sjenu koja se vraća kao moralna panika, linč ili demonizacija drugog.

Vratimo se osobi s početka priče. Nakon deset godina, osoba se educirala i profesionalno orijentirala te sada pruža psihološku pomoć. Ipak, ova osoba ima ljutnju prema Jungovom pristupu jeruzima u obzir duhovnu stranu. Ova osoba je imala ljutnju prema duhvnom ili intuiciji, pa je duhovno postalo razlog ljutnje kao nositelj autoriteta-Animus,. To je aktiviranje starog mita o Kronosu ili Freudovo oceubojstvo. Pisanje je strah djeteta pred ocem i strah da netko neće otkriti da piše erotiku jer je sada dobio titulu od društva ili oca, pa nesvjesno usmjerava krivnju prema duhovnom u kojem se nalazi i seksualnost, jer je iskustvo duhovnog sjedinjenje muškog i ženskog principa, a što je to nego seksualno sjedinjenje ljubavi?
Moralnu superiornost osobi daje društvo ili otac kroz titulu, ali ona otkriva svoju Sjenu. Osjećaj srama i neprihvaćanja sebe kroz ljubav otkriva niži aspekt razumijevanja sebe kroz moć. Sjena se razotkriva u optužbama prema projeciranjuoj ljutnju prema samoj duhovnosti, gdje se uzdiže kroz društveno opće prihvaćanje, ali Sjena se ne može potisnuti i ona se pojavljuje u nekontroliranom bijesu.
Najbolji primjer je kada se Freud onesvijestio kada mu je Jung spomenuo Boga. Sjena tvori sve što je mračno, pa ako se zalažete samo za duhovno i podcjenjujete kapitalizam, vaša Sjena će vas stalno lomiti oko materijalnih pitanja. Ono što je Jung stalno govorio jest da je svaki čovjek individua i ako želite uvid, ne možete koristiti racionalizacije poput: Ja sam ateist ili Ja sam vjernik jer ćete krivo protumačiti sve savjete koje primate. Ono od čega mi kao ljudi patimo jest stalno jednodimenzionalno tumačenje događaja, posebno kada su u pitanju odnosi kojima se pristupa površno. Seksualnost nije samo razgovor o seksualnosti, već otkrivanje njezine emocionalne i kreativne dimenzije koja ju je donijela umjetnost i sve ono što zovemo kulturom i filozofijom.

Nikola Žuvela