Nietzschea su zvali crni prorok i možda bi njegov nesretni život završio kao genij koji lijepo piše i spaja poeziju i filozofiju dok Jung nije otkrio njegova skrivena značenja u kojima nam je predstavio današnjeg čovjeka i njegov sunovrat u ponor. Nietzsche je živio kao antiheroj, nosio je i mitološku razinu u kojoj nas je učio o Bogočovjeku, o drugom polu znaka Ribe u kojem je jedan Krist a Drugi Antikrist o kojem je nesvjesno pisao i živio ga u Zaratustri. Suvremeni čovjek misli da živi na materijalnoj razini, ali on živi arhetip Zaratustre ili Antikrista u obliku nihilizma koji stvara hedonizam, odnosno mit pokaztuje znakove i simptome u regresivnom načinu života.

Zaratustra se povlači u planinu u potrazi za smislom, on kopira stare askete i pronalazi sasvim suprotno izolaciju i depresiju.

Zaratustrino desetogodišnje povlačenje izgleda kao ideal mudraca, ali sasvim suprotno događa se inflacija ega i odcjepljenja od zajednice. Što je onda ta planina za Zapadnog čovjeka nije li ta planina kronični osjećaj izolacije i otuđenja. To je ekonomija u kojoj radimo na daljinu, to su društvene mreže ili izoliranost poput planine, čovjek je usamljeniji nego ikad do sada.

Danas se ljudi nesvjesno povlače na tu planinu, ali nemaju duhovne alate kako da prežive izolaciju, ne poznaju filozofiju, meditaciju, tehnike preživljavanja u izolaciji. Pustinja u koju su otišli nije mjesto susreta s Jastvom, već to je susret s prazninom. Rezultat nije pronalaženje Nadčovjeka ili Bogočovjeka, već to je epidemija depresije i anksioznosti. Čovjek je danas neuspjeli nadčovjek koji nema snagu da se integrira, on je neuspjeli jer živi dobro ima mogućnosti mjejati sebe, ali regresira. Suvremeni čovjek povučeno živi u svom stanu, pred ekranom gledajući Netflix, Nietzsche je to opisao kao vječno vraćanje istog, u našim životima to je beskrajno skrolanje, prolaze dani, mjeseci, godine koje se ponavljaju bez svrhe.

Sada dolazimo do najvažnijeg djela kada Nietzsche kaže Bog je mrtav, ali on je mrtav za Zapadnog čovjeka, on ga je ubio u svojoj psihi mislio je da ima logiku i da je svijet logičan, ali svi smo pokušali živjeti logično ali ništa nije logično sve na kraju završi nelogično od odabira posla, partnera do djece koja nisu ono što smo očekivali.
Nietzsche je u svojoj tami duše navijestio smrti Boga kao oslobođenje to je bio nauk Zaratustre. Jung je vidio Nietzschea kao proroka koji je navjestio rušenje središnjeg simbola smisla ili Boga što je oslobodilo ogromnu psihičku energiju koja je oslobodila atomsku energiju baš kada je Nietzsche umro pojavila se kvantna teorija Maxa Plancka. Pošto se ta oslobođena energija nije kanalizirala u novi, viši integrirajući simbol, ona se regresira i tako se ta energija projicira na idole poput Hitlera, Staljina i dr. Ono što je Nietzsche rekao, suvremeni čovjek je potvrdio i proglasio smrt Boga, ali nije pronašao Nadčovjeka već hedonistu koji se skriva kao Edip ispod haljine svoje majke. Umjesto toga, današnji ljudi su prazninu popunili novim izmima od konzumerizma, nacionalizma, komunizma, kapitalizma, ili fanatičnim aktivizmom, ili kulturalnim ratovima na društvenim mrežama.
Problem suvremenog čovjeka je što živi nesvjesni nihilizam, on je obamrli čovjek pred televizorom ili mobitelom potpuno sterilan i lišen emocija, gdje zaljubljenost ili emocionalnost traju kratko, jedan dan je borac za pravdu u drugom trenutku gleda na Reelsima neku novu ideologiju koja će trajati 10 minuta. Takav čovjek je ubio u sebi smisao odbacio velike ideje, ali emocionalno i dalje gladuje za smislom živeći melankoliju kao normalno stanje gdje je antidepresiv prihvatljiviji od bilo kakvog angažmana sagledavanja sebe. Ta glad se manifestira u ovisnostima o supstancama, ili ovisnost o poslu, kupovini, fitnesu, prehrani ili o traženju vanjske validacije kroz lajkove. To su ti mali bijedni idoli koji su se kao paraziti nastanili u duši i gdje plemenita ideja smisla nema svoj intimni prostor. Pustiti tu intimu u svoju dušu kako bi ispunio čovjekovo srce znači pustiti Eros ili kreativnost koja nas čini živima.
Nietzsche mu je dao ime Posljednji čovjek, ili čovjek algoritma i komfor zone koji ne razumije pitanje što je ljubav, što je smisao, doista današnji čovjek to ne može vidjeti.
Suvremeni algoritmi prilagođavaju se ispraznom pojedincu da bi mu dali zabavu, Netflix mu je dizajniran da se ispunjava površnim idealima, dostava hrane u 20 minuta, skrolanje TikTok videa sve to je infrastruktura dizajnirana za Posljednjeg čovjeka. To je savršeni svijet koji služi neurotičnoj želji za izbjegavanjem nelagode i susreta sa svojom dušom. Najgore od svega što spomenuta oslobođena energija nije nestala ona se pretvara u regresiju, ovisnost, bolest jer vjera u nihilizam nosi posljedice, energija se ne kanalizira i ona postaje otrov, karcinom koji nosi simbol mrtve energije koja je postala stvarnost, odnosno vjera u nihilizam jest materijalizacija kulture smrti ili smrtnih bolesti. Kada bi to bilo samo tako jednostavno izbaciti suštinu iz duše, gdje energija Jastva može nestati pokazuje koliko je čovjek banalan i površan jer da je to moguće ne bi postojala božanska djela u umjetnosti. Bez silaska s planine među ljude, suočavanja s realnošću odnosa i boli nema čovjeka. Suvremeni čovjek dao se u ruke nihilističkom sistemu koji ga tetoši i umrtvljuje, odbačena energija ga u nihilističkom dionizijskom mitu rastrga, s druge strane može pogledati u arhetipove duše, živjeti unutarnju stvarnost bez koje ne možemo dobiti dubinu života.
Nikola Žuvela