Što je čovjek zreliji i napušta obrazovne pojmove počinje se služiti starim simbolima koji puno bolje opisuju unutarnja stanja sazrijevanja poput strog Saturna ili nigreda u alkemiji. Jung je upravo u svojim poznim godinama najviše sebe nalazio u starom pojmovlju alkemije.
U alkemiji, Saturn ili nigredo, crnilo je prva, neizbježna faza Velikog Djela ili Magnum Opus. To je faza raspadanja, truljenja ili putrefactio suočavanja sa smrću starog oblika postojanja kada sve ono što smo smatrali da je život u nama umire, stanje gdje ne možemo pronaći radost u onome što nas je prije ispunjavalo. Zapad ovu fazu zove depresija, ali ona predstavlja vrata nigreda, većina ostane ispred vrata . Psihološki, Jung je ovo stanje definirao kao stanje očaja i susret sa Sjenom dio osobnosti koji smo potisnuli da bi bili prihvaćeni od roditelja i društva i koja se vraća u sve gorem i gorem obliku ako ne prihvatimo ovaj dio sebe . Saturn simbolički je vladar ove faze jer predstavlja granice, tugu ali ako osoba izdrži ovu poruku donosi pojedincu dublji pogled na stvarnost. On ne napada život iz obijesti kako bi protumačio netko tko boluje od depresije, već razgrađuje ono što je neautentično ili plastično, prisiljavajući dušu da potraži dublje temelje, pošto u nihilizmu umire, unutarnja potraga donosi dubinu. Ateizam je vrtnja na površini poput depresije u kojoj se ne može uči u dublju fazu nigreda.
Albedo faza je izbjeljivanje ili faza ablutio tzv. pranje nečistoća i unos svjetla u materiju. Vatra spoznaje kuha i pročišćava ona je aktivno suočavanje sa sadržajima Sjene, Netko tko osjeti melankoliju, gledat će Netflix da utrne melankoliju, onaj tko želi vidjeti drugi dio sebe uspostavlja dijalog s njom kroz pisanje, aktivnu imaginaciju ili analizu snova. U albedo fazi vidimo suprotnosti svjesno-nesvjesno, duh i tijelo da bi ih kasnije mogli spojiti u višu cjelinu ili rubedo . Kada bi sebe pitali zašto smo rođeni upravo taj Saturnov pritisak često služi tome da razbije krute identifikacije u kojim želimo strukturu bilo da je to vjera u narod, vjera u religiju, vjera u yogu, vjera u obitelj, vjera u ljubav prema partneru, polako ali sigurno gura čovjeka da se suočava sa svojim uvjerenjima koja su idealistička i nisu u skladu s našom stvarnom unutarnjom osobom. Vidimo tu promjenu kako godine idu i primjećujemo svoje prijatelje, poznanike, roditelje kako ih ovaj nigredo ili otrov pritišće kako im duh kopni, kako gube onu radost koju su imali. Kada ih susretnemo više to nisu oni ljudi koje smo poznavali, a taj ih je agens otrovao, postaju čangrizavi, a upravo taj otrov trebamo pretvoriti u lijek. Alkemičari kažu, morate održavati stalno vatru kako bi se alkemijska posuda u srcu mogla pročišćavati.
Albedo je faza gdje svijet postaje više od ega, obitelji i nacije, mnogi roditelji ne mogu pronaći ovaj svijet i zato u starosti ne mogu pustiti svoju djecu jer nisu izgradili ovaj svijet. To je izlazak iz samosažaljenja u kojoj se javlja ta neponovljiva rečenica iznutra: “Zašto baš meni život sve oduzima? Patnja je arhetipska ono je osnovno ljudsko iskustvo ili agens za razumijevanje sebe, zato je život viši od ljubavi jer on sadrži puno više iskustava, on je cjelina.
Mogli bismo sadašnje stanje čovjeka objasniti modernijim jezikom pa reći da je čovjek u stanju interpasivnosti stanju u kojem prepuštamo svoj užitak Drugome, točnije, prepuštamo se TV komediji da se smije umjesto nas dok mi ostajemo u apatičnoj distanci ili u lažnom intelektualiziranju stvarnosti. Ipak, kako smo već rekli, to je lažni nigredo ili simulacija dubine bez stvarnog raspadanja ega. To je kao da prekinemo vezu i ponovno tražimo partnere s istim završetkom i stalno ostajemo u zagrljaju jednostavnih emocija gdje ne vidimo postojanje dubljih emocija, tada se okrećemo eksperimentiranju, slobodnim vezama, ali stalno smo zarobljeni u istom osjećaju ili doživljaju odnosa, ne mičemo se iz kaljuže djetinjih osjećaja u kojima postajemo sve otrovniji poput sindroma Petra – Pana.
Užitak u apatiji renesansni filozof Marsilio Ficino nazvao je melancholia generosa ili plemenita melankolija. To je stanje u kojem se Saturnov pritisak koristi kao poticaj za stvaranje, a ne za paralizu u kojoj 20 posto ljudi redovno pije antidepresive. Ficino je i sam bio teški Saturnov melankolik, a savjetovao nam je intelektualni rad, glazbu i kontemplaciju kao lijek ne da bi se Saturn ili nigredo pobijedila, već da bi se njegova teška energija sublimirala u zlato mudrosti.
Iako nam društvo servira apatiju kao anestetik i bezdušnost kao način života, ključ je, kako bi rekli stari majstori, držati vatru postojanom ne gasiti je bijegom u jeftin hedonizam, već je koristiti za pročišćavanje olova dok nas ne obasja drugačijim sjajem. Današnje vrijeme slavi užitak bez okusa, dok sposobnost da se osjeti težina nigreda nije osuda sudbine, već dokaz da u nama ima još žive, neotrovane duše koja čezne za cjelovitošću.
Nikola Žuvela
