Bio jednom kralj koji je imao tri prekrasne kćeri. Jednog dana odlučio je otići na tržnicu i pitao ih što bi željele da donese. Najstarija je htjela zlatnu haljinu. Srednja je htjela srebrnu haljinu. Najmlađa je htjela grozd govorećeg grožđa, nasmijanu jabuku i zveckavu breskvu.
Kralj je samouvjereno krenuo i lako pronašao haljine od zlata i srebra, ali nigdje nije mogao pronaći čarobno voće i morao se vratiti bez njega. Na povratku, cesta je postala toliko prekrivena blatom da se njegova kraljevska kočija zaglavila. Pozvao je u pomoć da mu pomognu, ali bezuspješno. Teren nije htio popustiti kotač.
Tada se pojavila gunđajuća svinja i na kraljevo iznenađenje, ponudila mu pomoć u zamjenu za ruku najmlađe princeze. Kralj je pristao, uostalom, već je bilo vrijeme za čaj. Kad se vratio, morao je objasniti princezi da ne samo da nije uspio pronaći ono što je željela, već je ju je nehotice i potpuno pogrešno obećao svinji…
Došla je svinja i rekla: Pošalji pravu princezu!
Kralj je imao ideju i odjenuo je princezu u krpe prije nego što ju je poslao van, misleći da će to odbiti svinju, ali ona je bila oduševljena, stavila je princezu u kola i odvela ju je u svoju štalu. Princeza je bila izvan sebe od tuge, ali svinja je ljubazna i nudi joj svoj mekani krevet od prljave slame. Legla je i plakala. Stoga joj ponudi malo svoje kante za zalijevanje s kukuruzom, što ona prihvaća, uzimajući najmanji zalogaj.
Na kraju, princeza je plakala i zaspala. Kad se probudila, svijet se čudesno promijenio. Bila je u perjanom krevetu i u pratnji su joj sluškinje koje joj pomažu odjenuti se u finu odjeću. Zatim je odvode u banketnu dvoranu u dvorcu gdje je dočekuje zgodan mladi princ. Pokazuje joj vrtove u kojima pronalazi čarobno voće koje raste u vrtu. Svinja koja je bila začarana zapravo je bila princ.
Ego svijest osjeća da je sama sebi dovoljna, a u bajkama je simbolizirana starim kraljem. Kralj ili ego vjeruje da može pronaći smisao na tržnici. Stav ega ili kralja je psiha je ono što ja znam o njoj. Imati blago, ali biti zaglavljen u blatu, znači biti zaglavljen u egzistencijalnoj krizi. Kralj ili ego mora uspostaviti kontakt sa svinjom ili svojom instinktivnom prirodom ili Sjenom koju ne želi vidjeti kao dio sebe. Zato ljudi oko sebe stvaraju svijet hedonizma ili zaborava tko su oni ustvari. Svojim prijevarnim metodama kralj ili ego želi pobjeći iz zagrljaja nesvjesnog, ali mora izgubiti onu koju najviše voli, odnosno svoju kćer.

Kada je pristao na svinjsku prosidbu, to je uobičajeno ponašanje ljudi koji olako donose odluke ne razmišljajući o posljedicama. Isto je i u vezama, partneri često kažu da na početku nisu razmišljali i da nisu vidjeli mnoge karakterne osobine svog partnera, a bajke, kao nesvjesni sadržaji psihe, unaprijed otkrivaju ljudska ponašanja i uvjerenja.  U ovom slučaju, učinit ću sve kako bi došao do pića u određeno vrijeme, on je rob rutine, najvažnijeg aspekta ega, koji s njim dobiva kontrolu nad životom, nema ljubavi prema kćerima koje su u službi kralja ili ega. Ovdje nam se otkriva ponašanje ega jer je sve u službi kralja, novcem se kupuje njegova slika o njemu samom, a drugi su u službi njegovog cilja, ali jedna svinja koja se čini dobroćudnom potpuno mijenja njegov život.

Jung kaže: „On se upušta u smiješno samoobožavanje. Greška koju čini dolazi od pripisivanja sebi sadržaja kolektivne nesvjesnosti. Tako sebe čini ili bogom ili vragom. Ovdje vidimo karakterističan učinak arhetipa: on hvata (kralja) nekom vrstom iskonske sile i prisiljava (ga) da prijeđe granice čovječanstva.“

Kad kralj sklapa dogovor, mora se suočiti s najiskonskijom stvari u ljudskoj psihi. Sada je na princezi da vidi što može učiniti sa svinjom.
Princeza je izdana i prodana, ona je roba jer se tako ego odnosi prema ljudima, tako ljudi prekidaju svoje brakove, kada se moraju suočiti s nesvjesnim sadržajima ili onim što jesi, brak završava jer ako ne služiš egu, on sve oko sebe pretvara u roblje. Princeza je odbačena crna ovca u obitelji jer je tražila ono što je intuitivno od života, zapravo nije služila egu ili kralju svojim zahtjevima i zato je prodana. Ako se ne baviš svjetovnim stvarima i svjetovnim temama ljudi ili ego će te odbaciti. Njezin odlazak u svinjac zapravo je tamna noć duše ili alkemijska faza nigreda. Odbacivanje iz zajednice prvi je korak individuacije kroz koji mora proći svaki pojedinac koji radi na sebi.
Ove priče prenose drevnu istinu da je identificiranje s razumom u individuaciji put u katastrofu, odnosno da se ne možemo osloniti na razum već samo na intuiciju, princeza se samo nada da će sve biti u redu. Da bismo preživjeli, uhvaćeni između tih suprotnosti, moramo se kretati uskim putem koji donosi iscjeljujuću patnju ili putem prema iracionalnom. Kao i kod dugih meditacija, čovjek doživljava unutarnju borbu, nemogućnost podnošenja osjećaja unutarnjeg protivljenja. U životu ili braku, takva situacija nastaje kada se razočaramo u partnera i počnemo shvaćati da je partner osoba, taj proces je bolan za oboje.

Upravo je to princeza učinila, ali to je proces koji Jung objašnjava na sljedeći način: “Jedina osoba koja izbjegava mračni zakon [inflacije/projekcije] jest (ona) koja zna kako se odvojiti od nesvjesnog, ali ne potiskujući ga – jer tada nesvjesno napada ego s leđa…. Osoba mora naučiti razlikovati što je ego od onoga što je ne-ego, tj. kolektivna psiha.”
U našoj priči, princeza prihvaća porciju kukuruznog brašna od svinje. Nesvjesno ili interno, hrani se i prepušta tom procesu. Ipak, to teško prihvaćanje gutanja zapravo je proces stvaranja novog zajedništva, svetog iskustva između kojeg zatim prekida čaroliju odvojenosti koja je bačena na svinju i konačno daje čarobni plod spoznaje Jastva.
Princeza pronalazi način da prihvati svinju, a da se ne uhvati u zamku odbacivanja ili identificiranja s njom. Na primjer, u religijskom smislu imamo pojavu stigmi na rukama, što je identifikacija s arhetipskim sadržajima, ali nas one mogu potpuno preplaviti i pretvoriti u fanatike ako te sadržaje shvatimo doslovno. Mnogi ljubavnici se potpuno predaju arhetipskoj ideji zaljubljenosti i izgaraju u idealu jer ne mogu razlikovati ideju ljubavi od prave ljubavi. Ako parovi u tome uspiju, postižu vezu integrirajući sadržaje koje su u početku kod svog partnera vidjeli kao loše, te stvaraju stvarnu vezu i mogućnost da ljubav koju su pronašli sa svojim partnerom podijele u svom kreativnom radu s drugima. Tako Jastvo ili atman pronalazi svoj put u čovjeku, koji je za Boga tako važna posuda transformacije.

Nikola Žuvela