Kada je Amora ostavila djevojka koja mu je rekla da će ga voljeti do kraja života za njega je to bilo rušenje njegovog svijeta u kojem je ljubav imala jedino značenje. Kada je zavio rane, to se ponovno dogodilo. Stajao je ispred mora i pitao Nerudu gdje je nestalo obećanje? Neruda je rekao:

“Ljubav je krhka kao staklo, ali trajna kao kamen kad je prava.One koje su otišle nisu mogle nositi tvoju vatru, jer su same bile plahovite svijeće. Ne žali one koje su obećale vječnost, a nisu znale što je čekanje. Prava ljubav ne govori – gorí. I doći će ti ona koja neće pobjeći od tvoje tame, već će je pretvoriti u zoru.” Ljubav nije obećanje, već djelovanje….

Sigurno bi Marie-Louise von Franz nešto nadodala….

“Ove žene koje su te napustile nisu mogle voljeti jer same nisu bile cijele. Njihova obećanja su bila projekcija njihovih nesvjesnih želja, a ne duboke odluke.
Tvoja bol otkriva tvoju vlastitu potrebu za istinskom povezanošću – ali i strah od napuštanja koji te možda vuče u odnose s onima koji ne mogu biti tu.
Zašto privlačim one koje ne mogu ostati?
Ljubav nije samo ono što drugi daju nama, već i ono što mi nudimo sebi. Ako ne prepoznaješ svoju vrijednost, dopustit ćeš drugima da je razbiju.” 

Amor je zaronio ponovno u more, u nesvjesno tražeči svoju sirenu…..

Nikola Žuvela