Priče o Gralu bile su mi od najveće važnosti otkad sam ih prvi put pročitao, s 15 godina. Slutio sam da iza tih priča još uvijek leži neka velika tajna.”
-C. G. Jung,
Legende o Gralu imaju očaravajuću atmosferu misterije, neke ogromne tajne koja ostaje primamljivo izvan dohvata uma, u sjenama iza ruba svjesne svijesti.
— Richard Cavendish,
Jung govori o četiri funkcije svijesti, intelekta koji traži analizu i dijalog, osjetilna koja se bavi fizičkim senzacijama, intuitivna funkcija koja stvara religijske pokrete ili revolucije ili emotivna funkcija o kojoj ćemo danas govoriti. Povrijeđena emotivna funkcija možemo pratiti kroz priču o Svetom Gralu i Parsifala koji je išao u mnoge pogrešne avanture, izgubio mnoge bitke, krivo skrenuo u šumi i svakako, nije postavio pravo pitanje – patio je zbog vlastite povrijeđene funkcije osjećaja – nije zbog toga donio odluku kada je imao prilike. Primjerice, priča o Grofu Monte Cristu koju je napisao Alexsandre Dumas govori o osveti, ali isto tako o povrijeđenoj emotivnoj funkciji koja služi kao osveta u zamjenu za ljubav koja je nesretna i prikazana je u romantičnom jednodimenzionalnom obliku kao osobu koja je voljela, ali joj nije dano i zato se mora osvetiti onima koji su mu oduzeli slobodu i oduzeli njegovu ljubav. Dakle, put do ljubavi ili prekid u ovoj priči ovdje je vezan s upoznavanjem osjećajne funkcije koja vodi do njegovog zatvora ili introvertne funkcije koja pokazuje što se skriva iza njegove velike ljubavi tj., osveta.
Sve ove avanture su dobile svoje pravo mjesto. Putovanje nije ravna linija već krivudavi put Gral je, kaže Jung, načelo individuacije dostupno unutar svake osobe:”Kao što su niti tkanine utkane u uzorak, tako je Jastvo kao živo ruho božanskog satkano od mnogih odluka i kriza, koje su same po sebi možda beznačajne, ali nas pogađaju tijekom naših života…. jer samo u pojedincu suprotnosti su pomirene i ujedinjene.” Parsifalova potraga, koliko god bila spiralna, odnosno koliko god emotivna funkcija nosila u sebi povredu ona nas vodi do procesa individuacije, ali u njegovom slučaju ili tadašnjem psihološkom značenju bila je “otkupljenje Duha Božjeg koji je skriven u materiji, pod vodstvom Jastva. U priči o Svetom Gralu to je ‘unutarnji Krist’ ili otkrivanje Kristovog psihičkog života. Naime, Gral se bavi održavanjem Krista u ovom svijetu”, kao posuda kroz koju božansko može imati svoj put. Parsifal je postavio pitanje i uvidio vrijednost i važnost onoga što je vidio oko sebe. Gral se u priči donosi starom kralju grala. Cilj potrage je smrt starog kralja, a to je smrt dominantne kolektivne svijesti, točnije,smrt jednostrane slike Boga koju ljudi kolektivno podržavaju, ali u njoj ne mogu pronaći sebe jer odbijaju drugu tamnu stranu osobnosti kako vani tako i iznutra unutar svoje duše. Dakle, proces individuacije donosi smrti kolektivne svijesti, što znači i kolektivne slike Boga koju učimo kroz sve religije. Nakon izgovorenih tajnih riječi i otkrivanja Parsifalovoj kraljevskog podrijetla, Gral se predaje njemu na brigu.
Iz ovog primjera vidimo kako se kroz povrijeđenu emotivnu funkciju dolazi do individuacije koja nas odvaja od društvenog shvaćanja života i pronalazi u nama put prema Jastvu ili složenom obliku postojanja koja se ne sviđa egu koji trpi unutar sebe svijet suprotnosti kroz koji rastemo.
Nikola Žuvela
