Kada promatramo ljude vidljiva je čežnja za humanošću, ali boljim uvidom vidimo suprotno, ljudi rade jedno, a misle drugo. Primjerice, na poslu ljudi zovu svoje kolege prijateljima, ali istraživanja su pokazala da u 90 posto slučajeva, kada se pojavi problem u poduzeću, “prijatelji” stanu na stranu vodstva kompanije. Jednom mi je prijatelj ispričao priču, po struci inženjer, radi u Italiji kako su ga radnici zamolili da povode štrajk za veće plaće. Na kraju štrajka direktor je pridobio sve radnike, a samo dvoje radnika je stalo na njegovu stranu te je bio primoran dati otkaz. Rekao je da je tada shvatio da gdje je masa tamo spavaju lažni ideali.
Jung prepričava u knjizi o Zaratustri kako je jedan reformist koji je je u 16. stoljeću bio na lomači prije spaljivanja primijetio kako starija žena “pravednica-vjernica” stavlja drva s osmijehom. Ona je “pravednica” koja je iz ispravnih stavova ispunjavala zakone, ali jedan dio nje je uživao u osveti, pravednici se potiskuju cijeli vijek, njima treba aktualizacija svojeg potisnutog zla u nekom liku.
Kada su pravednici u 20. vijeku izgubili način kako da se osvećuju u religiji, pronašli su se u ideologijama, promijenili su zastave i smaknuli su 100 milijuna ljudi. Nakon Drugog svjetskog rata pravednici su nastavili to činiti gdje poginulo još 40 milijuna ljudi u ratovima. To su sve bili mali i pošteni ljudi, pravednici koji su željeli dobro i koji su se borili protiv zla. Ipak, mnogi vjeruju da je to činio netko drugi, neki pokvareni likovi sa strane, a da su velikom većinom ljudi dobri i nevini.
Jakob Ammann rodio se 1644. g. osnivač je Amiša, radikalnog ogranaka Lutherove reformacije koji su uz neke raspade i promjene sada već preko 320. godina žive po Božjim zakonima i danas se voze u kočijama, oru zemlju s konjima, njihov red i život se nije promijenio. Od toliko vjere i ljubavi prema Bogu ostala je pravda zbog koje se ne smije ništa. Da kojim slučajem dođemo za 1000. g., sve bi bilo isto kod pravednika koji sprečavaju bilo kakav razvoj, a kamoli kreativnost. U većim zajednicama pravednika tijekom 2000.g. vladavina kršćanstva ubijeno je 70 milijuna ljudi koji nisu bili u skladu po Božjim zakonima. Uzaludnost tih ubijanja je očita, nakon tisuće godina ubijanja još nitko ne zna što je Sjena što nam dovoljno govori u kojem je stanju svijesti čovjek.
Pravednici su većina u modernom društvu i oni i danas podržavaju tiho zlo. Primjerice, stotine tisuća ljudi je ovršeno i izgubilo je svoje domove u ovoj maloj zemlji, ali puno više i u drugim zemljama u Europi, ali pravednici ne reagiraju, dapače, oni najviše podržavaju spomenute radnje, a to je samo mali dio nevidljive Sjene pravednika, ostale je bolje ne spominjati jer su prikrivene mnogim zakonskim aktima u kojima danas pravednici-osvetnici ostvaruju svoje ciljeve. Arhetip pravednika je najmoćniji arhetip koji vlada ljudima, nećete pronaći većeg zagovornika prava, ali i skrivene volje za moći koju oni ostvaruju u osveti i tako prikrivaju svoju Sjenu ili željom za pravdom. Pravda je najbolji aspekt kako ta prikrijete neosvješteni eros ili kreativnost koja se mora što više zatomiti pravednošću. Ona tako ostaje nevidljiva Sjena dobroćudnih ljudi koji su u svojoj biti nevini i dobri, ali tu i tamo lako pronađu svojeg vođu s kojim ižive svoju potisnutu Sjenu nakon čega se primire do sljedeće povijesne seanse. Zato pravednicima ne smijemo dirati državu, ona im je sredstvo za ispoljavanje svoje tamne strane i legalno mučenje drugih ljudi. Osviještavanjem arhetipa pravednika i volje za vladanjem, riješit ćete se mnogih iskrivljenih pogleda na život pogotovo osjećaja krivnje kao i misli da nekog spašavate: “Draž spoznaje bila bi neznatna kad se na putu k njoj ne bi moralo savladati toliko stida.” F. Nietzsche
Skrivanje iza arhetipa pravednika pokazuje nesposobnost svijesti da prihvati drugu stranu i suoči se sa svojom stvarnom prirodom ili Sjenom koju je potrebno integrirati radi razvoja osobnosti. Sjena nam je potrebna da bi priznali svoje osobne potrebe za razvojem i tako postajemo individualni, a kada smo individualni, onda u partnerskom odnosu ne vlada ovisnost već mogućnost susreta s drugom osobom. Na sadašnjem nivou svijesti ljudi se skrivaju iz svojih tvorevina: institucija, demokracije, kulture, pokušavajući sebe vidjeti kao dobru i pravednu osobu s kojom se obračunavaju sa svime onima koji ne slijede taj poredak i tako bez milosti odstranjuju “neprilagođene”.
Nikola Žuvela
