Premisa današnjega žvota jest da velika većina ljudi ostaju djeca i nikada ne odrastu. Popularni naziv tog stanja je narcističko društvo. Čovjekom tada vlada arhetip djeteta koje je oholo, ono se izvana bori za ekologiju, pravdu, ali oni su djetetu paravan za nesuočavanje sa stvarnim svijetom. Obično u odnosu takva djeca slijede jednog roditelja i onda se kroz obrazac tog roditelja osvećuju perfidno partneru. Takvo dijete upravo traži slabe točke partneru, dok, s druge strane,obično stoji partner autoritet koji izigrava roditelja u sjeni ili osobu koja se ne može prepustiti, pa je osječaj moći jako bitan za autoritativnog partnera. Takve osobe s autoritetom mogu biti dobre u svom poslu, a kroz novac nametati moć partneru djetetu koje se osjeća bespomoćno. Takvo dijete zna gdje je partner slab, a to je novac i na taj način minira partnera u tom dijelu, a kakvo će biti “miniranje” ovisi od slučaja do slučaja. Ovo je samo jedan mali primjer nedonošenja odluka djeteta u odrasloj osobi. Na kolektivnoj razini čovječanstvo svog roditelja ima u obliku države i nacionalnosti. To je fantomski otac koji, kao treba donijeti red i zaštitu,ali donosi veće oporezivanje i kontrolu pokazujući djetetu koliko je važno da ono ne donosi nikakvu odluku.
Partner dijete izbjegava donositi odluke, ono glumi slobodu, pokušava putovati, ali obično su putovanja uz pomoć pomagača, roditelja ili nekog partnera. Takvo dijete priča o ekologiji, ali ne želi zaorati zemlju i pokušati saditi povrće, ako to i učini, to će biti najviše mjesec ili dva jer nema pažnju javnosti, kome će oko dokazati svoju pravednost brz svjetala drugih. Dijete zna da se sve što donosi ljubav bazira na odlukama. Želite li ekološki posaditi povrće, morate odrezati drvo odnosno živo biće da bi povrće moglo uopće dobiti svijetlo i mogućnost rasta. Da bi dijete održalo u odnosu mora naučiti slušati tuđe potrebe, razvijati erotikom za intimnost i raditi na stabilnosti.
Dakle, prinuđeni smo čniti loša djela u dobre svrhe. Najbolji primjer arhetipa djeteta je istinita priča mladića koji je otišao živjeti na Aljasku gdje je i umro jer nije bio spreman živjeti u divljini. Jeo je biljke, od kojih je imao puno puta mučnine, a onda je morao ubijati životinje da bi preživio. Ni to nije bilo dovoljno, na kraju je umro od gladi. Sreo sam nekoliko ljudi koji su pokušali živjeti u šumi i rekli su mi da se jako teško prehraniti unatoč dobrom poznavanju jestivih biljaka. Takav život zahtjeva ogormnu snagu, točnije, čitav dan vam se vrti oko toga što čete pojesti.
Ovi primjeri su banalani, ali bit se suočti s pitanjem smisla koje nam se neprestano nameće u psihi na način da se svakodnevno moramo suočavati s odlukama, a što dijete na sve načine izbjegava jer mora uči u spiznaju toga da donosi i krive odluke s kojima se ne želi nositi i prihvatiti posljedice. Kako kažu Herman Hesse ili Heraklit: Moramo uči u rijeku, a naš ulazak stvara mulj.
Ne možemo živjeti nevino već živimo Adamovo i Evino drvo dobra i zla i svaki dan radimo dobre i loše stvari iz dobrih namjera. Dijete to ne želi, ono želi vidjeti problem i negdje drugdje traži tog krivca roditelja koji onda postaje i partner u budućnosti Svaka veza ako želi ići naprijed, mora se suočiti s ogledalom gdje u partneru vidimo ono što nas ustvari najviše plaši
Nikola Žuvela
