Kad je Freud skovao izraz da je ego pravo sjedište tjeskobe, pokazao je doista duboku intuiciju. Strah od samožrtvovanja skriven je duboko u svakom egu, a taj je strah često samo vrlo nesigurno kontrolirani zahtjev nesvjesnih sila da izbiju punom snagom. Malo tko prihvaća Jastvo zato nitko nije pošteđen ovog opasnog prijelaza u kijem morqmo prihvatiti i drugu stranu ili ono nesvjesno u kijem leži ono najniže đavolsko i najviše božansko. Ego osjeća strah od podljudskog ili nadljudskog unutarnjeg svijeta ili nesvjesnog, kojeg se ego u početku oslobađao golemim naporom. Na ovom lažnom oslobođenju danas temeljimo svoju iluzornu slobodu. To oslobođenje svakako je nužan čin, ali daljnje faze spoznaje tek slijede na putu osvještavanja. Svi se moramo suočiti s onim što doživljavamo u svijetu i sve što doživljavamo i što nas obuzima zapravo je nesvjesno.
Frojdovska psihoanaliza nije prodrla u dublje iskustvo nesvjesnog kako ga tumači Istok ili “Tibetanska knjiga mrtvih” govoreći o takozvanom Sidpa Bardu, mjestu gdje se nalazi duša u fazi nakon smrti, kada ne prepoznaje samu sebe i zarobljena je svoje fantazme. Dakle, tada je duša nemoćna osloboditi se seksualnih fantazija i sličnih nepomirljivih sklonosti koje uzrokuju nemir i druga afektivna stanja. No, unatoč tome, Freudova teorija je prvi pokušaj zapadnjaka da istraži psihološko područje donijeg dijela svijeta, iz životinjske sfere instinkta, što u tantričkom lamaizmu odgovara Sidpa Bardu ili stanju u kojem smo uhvaćeni u svoje iluzije koje nas vraćaju natrag u reinkranaciju. Posve opravdan strah od metafizičkog spriječio je Freuda da prodre u sferu “okultnog”. Kada bi Jung rekao Bog, Freud je znao pasti u nesvjest. Freud je imao veliki strah od okultnog.
Iako su sve podjele onoga što nazivamo okultnim zapravo samo podjele koje mi stvaramo jer ne možemo razumjeti stvarnost u cijelosti. Sidpa Bardo pripada svemu što doživljavamo kao seksualne fantazije ili kako živimo seksualnost kroz dominaciju koja nas kao vlastita iluzija vraća natrg u tijelo. To je faza u kojoj čovjek ne može vidjeti strast koja se pretvara u ljubav i njenu složenost. Ona se u ovom stanju prije ulaksa u tijelo ponaša kao nešto zastrašujuće i demonsko od čega duša biježi i vraća se u maternicu kako bi ponovno osoba bila reainkarnirana.
Stoga je seksualnost u lamaizmu samo prijelazna stepenica, u hinduizmu je ta stepenica obilježena hramovima boga Yame, koji su okruženi spolnim činovima ljubavnika, odnosno potrebno je transformirati seksualnu energiju ako želimo krenuti dalje u spoznaji, moramo otkriti kako da je transformiramo kroz kreativnost u ljubav.
Da bismo mogli iskusiti emotivnost i sve ono što nazivamo ljubavlju, možemo samo ako se oslobodimo fantazmi koje osvještavamo i na taj način sebe više ne doživljavamo kao centar svemira, već kao cjelinu svemira.
Ono što mislimo, radimo i djelujemo također predstavlja naše stanje svijesti. Ako smo preplavljeni materijalnim stvarima, onda smo sigurno u Sidpa Bardu ili svjesnosti prve čakre. To znači da ćemo se u trenutku smrti susresti s tim fantazmama koje nas vraćaju u tijelo, tj. nesvjesni ego ne vidi da su fantazme koje nam se u tom trenutku javljaju zapravo sve ono što nismo osvjestili u odnosima. Najniži Sidpa Bardo ustvri je ono s čime se bavi psihoanaliza, dok druga dva iluzorna stanja puta duše traže integraciju podsvjesnog muškrca i podsvjesne žene. Sidpa Bardo je mjesto gdje je ego jako vezan za seksualne fantazije koje ga drže u Edipovoj fazi razvoja u kojoj je duboko povezan s roditeljem. Na ovoj razini se odvija 99 odnosa. Sidpa Bardo je najniža razina dok trenutak smrti nudi mogućnost. Naime, u trenutku smrti osoba doživljava krajnju ego-smrt. Sva nečija svjesna ja, koja su u stvarnosti manifestacije podsvjesnog ja, prestaju biti i čovjek je sam s podsvjesnim Jastvom, Jasnom Svjetlošću. Većina ljudi, koji se nisu pripremili za ovaj trenutak smrti, u ovom trenutku izgube svijest i time ne prepoznaju Jasnu Svjetlost. Oni, koji su se pripremili, prepoznaju Jasnu Svjetlost kao sebe – oni postaju Jasna Svjetlost, i oslobođeni su ciklusa rađanja i ponovnog rađanja. Ezoterijska ili okultna učenja govore o egu i njegovom putu ili iluzijama s kojim se svjesna osoba mora suočiti i zato je spoznaja toliko bitna u razvoja svakog čovjeka.
Nikola Žuvela
