[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Karme samo naizlged pokazuju nejednakost u načinu života kakvog živimo. Ustvari ne vidimo da smo jednaki u onome što osvještavamo. Zbog površnosti, ne vidi se da svaka individua osvještava upravo ono što treba osvjestiti. 

 Iako većina nas ne posjeduje svjesno sjećanje na prethodne živote, ne proživljavamo posljedice svega Å¡to smo prouzrokovali u tim životima, ali upravo ti uzroci doprinose tome da se raÄ‘amo nejednaki. Netko je razvio mentalno tijelo i potrebno mu je da razvije emocionalno tijelo, nekom je to uspjelo, nekom nije. Uvjerenje da su “svi ljudi stvoreni jednaki” ne smijemo pomijeÅ¡ati s miÅ¡ljenjem da se “svi ljudi raÄ‘aju jednaki”.  Znamo da dijete roÄ‘eno sa uroÄ‘enom  manom vjerojatno ne bi moglo očekivati isti način života ili životne mogućnosti kao dijete roÄ‘eno normalno. Ipak, mi nismo svjesni Å¡to to dijete mora rijeÅ¡iti. iz naÅ¡eg pogleda, to se može činiti teÅ¡kim dok iz pogleda lanca karme, to dijete rijeÅ¡ava neÅ¡to sasvim drugo, uči se strpljivosti i kako s ograničavajućim sredstvima može napredovati.

Dok znamo da je koncept da su svi ljudi stvoreni jednaki istinit, u pogledu odnosa prema čovjeku kao entitetu duše u njegovoj prvobitnoj kreaciji, ono što čini jednakost od tog trenutka je u  potpunosti  njegov  osobni  izbor  i  slobodna  volja.  Naravno,  ono  što čini  sa  tom  voljom određuje nivoe do kojih mu dopire duša, čim ih dostigne. Dvije  različite  osobe  suočene  sa  istim  događajima  ili  okolnostima,  sagledavaju  ih različito. Jedna bježeći od događaja, a druga hvatajući se u koštac s preprekom i uzdižući se do najviših karmičkih mogućnosti.

Prva osoba mora ponavljati događaj, dok  je druga spremna da napreduje do novih lekcija.  Kako dani prolaze u mjesece, godine i živote, druga osoba će se dizati na više nivoe karme sve brže, dok bi prva mogla, vrlo lako, da se bori sa istim elementarnim lekcijama u beskraj života. Iako svi mi živimo pod istim karmičkim zakonom, svako od nas stoji na različitoj stepenici  k  savršenstvu.  Svaki  korak  je  drugačija  faza  napretka,  od  kojih  je najvažnija ona kroz koju trebamo proći.  Međutim, to će uvijek ovisiti od svih koraka koje smo već načinili, da bismo se domogli visine na stepenicama gdje sada stojimo.

Svaki korak iza nas je jedna prošla inkarnacija i u svakom životu se uvjeravamo da su svi dijelovi stepenica  ispod  nas čvrsti  i  stabilni.  Puno  je  veći  rizik  žuriti  uz  stepenice  koje  se miču nego boriti se na nižim stepenicama dok ih ne učinimo sigurnim. Dakle, koncept karme je povezan s puno drugih čimbenika koji nam nisu jasni, pa tako kada kažemo da je nešto uzrok u ovom životu, to objašnjenje je višedimenzionalno. Recimo možemo reći da duša mora odraditi odnos s ocem, s druge strane psihološki osoba se oslanja sve više na sebe odvajajući se od autoriteta dok se otac uči odvojiti od arhetipa oca i sagledavati dijete kao dušu na ovom putu. S treće strane, osoba to može rještii najbolje s tom osobom jer je ona prilagođena njegovim obrascima, a da ne govorimo o ostalim uzrocima.

Dakle, nama se može činiti da su na poslu loši uvjeti i da su nama takvi i takvi roditelji, a ustvari, toliko je čimbenika u sadašnjem trenutku isprepleteno da mi toga nismo svjesni i zato jer nam je naglasak na egu, mi te veze ne vidimo i ne možemo primjetiti inteligenciju. U Kali -Yugi je zato najviše znanja orjentirano na vjerovanje jer ljudi ne mogu vidjeti te veze i pokušava ih se uvjeriti u taj proces, ali on nije uspješan jer mi da vidimo i da napravimo promjenu, trebamo spoznaju. Stoga, kada nam se nešto dešava, budimo svjesni da je taj događaj inteligentan, ali zbog sjene ega to ne vidimo i mi se onda utapamo u sebičnosti i ljutnji, a zato niti ne možemo vidjeti što se događa oko nas.

Karma nije jednodimenzionalna. Ako je tako promatramo, bolje nam je da napustimo taj koncept jer osjećaj krivnje nije put u razumjevanju karme.

 

Nikola Žuvela

[/two_third]