Tibetnaski budizam ili lamaizam ovaj svijet promatra kao svijet fenomena gdje um ili manas nastankom ega stvara krivu percepciju stvarnosti. Sve dok manas ili um održava našu svijest o materijalnom svijetu osjećamo se kao da smo mi smatramo ga jedinom stvarnošću. Ali kada manas izađe iz pet osjetila i svoju pažnju usmjeri prema praiskonskom uzroku gdje se gubi pojam o Ja kao iluziji dolazimo do prave stvarnosti izvora svjesnosti. Ova misao ne dolazi kroz diskurzivno razmišljanje niti intelektualnu analizu već kroz dolazak kroz potpunu opuštenost i napuštanje svih misaonih aktivnosti čime stvaramo neposredne uvjete za dolazak vizije a to je intuitivno iskustvo o beskonačnosti i sveobuhvatnom jedinstvu svega  što postoji.

To je iskustvo u kojem prestaju sva imena i definicije trodimenzionalnog pojavnog svijeta. Ovdje postajemo svjesni o beskonačnom neprekidnom nizu viših dimenzija koje ne možemo dohvatiti s pet osjetila. Ti organi mogu bniti razvijani SAMO MEDITACIJOM, smirivanjem naše misaone aktivnosti i promjenom pravca naše unutarnje vizije od mnogostrukog do jedinstvu, od intelektualnog do intuitivnog, od ja do ne-Ja. Potrebno je biti potpuno prožet beskonačnošću da bismo to shvatili.

Meditacija se upliće u analitičko poimanje i počinje djelovati tako da svijet počinjemo promatrati kao fenomen.

Upoznavanje nekog empirijskog istraživanja ne oslobađa nas od fundamentalnog značenja stvarnosti, odnosno mi i dalje imamo potrebu da spoznajemo o stvarnosti jer takva spoznaja nas ne oslobađa a to svatko od nas treba priznati ukoliko želi učiniti promjenu prema onome što vidimo u stvarnosti.  Mi možemo secirati neki fenomen, ali to ne znači da ih se oslobađamo.

Tibetanski budizam točnije lamaizam, smatra da nas takvo promatranje stvarnosti vodi u još dublju samskaričku iluziju jer što više pokušavamo da se borimo protiv tog svijeta njegovim vlastitim oružjem, sve ozbiljnije vjerujemo u stvarnost zemaljskih fenomena i metoda i tako postajemo robovi ovog svijeta ili percepcije u koju smo zarobljeni.

To ne možemo shvatiti intelektualno već to je viÄ‘enje stvarnosti koji dolazi kroz meditaciju. Zbog aktivnosti svijesti koja uviÄ‘a razlike ta se greÅ¡ka javlja i razvija se objektivni svijeta i nastaje ‘ja’ koji stvara razlike, vjerujemo da postoje oni ljudi koji su viÅ¡i ili niži, siromaÅ¡ni ili bogati.

To su razlike koje nastaju upravo vjerovanjem da postoji materijalni svijet i njegove identifikacije s materijalnim stvarima i okolinom gdje ga ne prepoznajemo kao fenomen.  Drugim riječima, iako manas doprinosi nastanku ega on se ponaša kao ogledalo gdje mi promatramo neke stvari u njemu ali krivo zaključujemo. Manas, s jedne strane, stvara analitičko mišljenje ali i onom intuitivno koje nas otvara prema onom univerzalnom. Od nas ovisi gdje će on biti okrenut, odnosno od naših aktivnosti, ako meditiramo onda je unutra a ako je vani većinom krivo zaključujemo zbog čega se ljutimo i ispunjavamo svoj um destrukcijom jer vjerujemo u postojanje ega koji samo stvara razlike i uspoređivanja, odnosno život nam se sastoji od toga da želimo biti u pravu i neprestanog suđenja.

Nikola Žuvela