[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

“Sve što se drži u tajnosti ne može se izliječiti. Svjetlost ne može doprijeti do onoga što je zaključano u mraku.”

— Donna Goddard, Waldmeer

Prava osnova za promatranje samog sebe

“Kod samopromatranja, kao i u svemu, početak je bitan i mora biti na pravim osnovama. Treba jako paziti Å¡to se naziva “ja”. Uglavnom, praktički sve Å¡to možemo promatrati zapravo nije “ja”. Naravno, postoji pravo “ja” u svakoj osobi, ali ono se tako rijetko manifestira u nama da nije praktično govoriti o njemu.

Samopromatranje znači nepristrano promatranje samog sebe, umjesto da zapažanja temeljimo na onome što nam se sviđa ili ne sviđa. To znači promatranje četiriju funkcija – intelektualne, emocionalne, pokretne i instinktivne. Samopromatranje također znači promatranje navika ovih funkcija. Da bismo to učinili, moramo izmisliti male prepreke za prekid navika.

Četvrti Put postavlja preduvjet za svako samopromatranje – slaganje sa samim sobom da se ne izražavaju negativne emocije. U tom nastojanju promatramo stalne promjene stanja naše svijesti. U bilo kojem trenutku smo bliži prvom stanju, au drugom trenutku bliže trećem stanju.

Prilikom promatranja važno je ne osuÄ‘ivati ​​ono Å¡to promatramo, već umjesto toga zauzeti neutralno glediÅ¡te. Jednostavno bilježimo ono Å¡to smo vidjeli, snimajući mentalnu fotografiju. Kad sami sebe osuÄ‘ujemo, ostajemo na razini subjektivnih sviÄ‘anja i antipatija i ne možemo početi biti objektivni. Naravno, vjerojatno ne možemo jednostavno zaustaviti prosuÄ‘ivanje. ViÅ¡e je pitanje da im se ne vjeruje.”

–David Tuttle

„Svaki rad za razvoj ima dvije strane – neÅ¡to staro u čovjeku mora biti ubijeno i neÅ¡to sasvim novo mora se roditi. Pripreme za jedno i drugo moraju ići jedno uz drugo, a zahtijevaju sasvim drugačiji rad. Zna se dogoditi (iako vrlo rijetko) da se staro u čovjeku ubije, a da se novo ne rodi; tada je izgubljen, na moru, prepuÅ¡ten na milost i nemilost svakom vanjskom utjecaju, otvoren za ‘sedam Ä‘avola gorih od prvoga’. Može se takoÄ‘er dogoditi da se novo može roditi, a da staro ne bude ubijeno; tada će sve njegove nove percepcije, razumijevanja, moći biti začinjene osobnim pogledom, služit će njegovoj glavnoj slabosti. Ravnoteža je vrlo nezgodna.”

–Rodney Collin

[/two_third]