Razlog zašto ne razumijemo snove jest što ne shvaćamo jezik nesvjesnog ili unutrašnjosti. Slike koje vidimo u snu ne možemo povezati s onim što vidimo svakodnevno, a to su naši stanovnici duše koji žive u dubokom nesvjesnom, a danas ih zovemo novim imenima: kriza, prekid, ovisnost, tablete, politika.

“Noći kroz snove pričaju mitove zaboravljene danom. San je niz slika, koje su naizgled kontradiktorne i besmislene, ali u stvarnosti proizlaze iz psiholoÅ¡kog materijala koji daje jasno značenje.” Cijela ta kreacija je u biti subjektivna, a san je kazaliÅ¡te u kojem je sanjar istovremeno i scena, i glumac, i sufler, i inspicijent, i autor, i publika, i kritičar.  San je često zaokupljen naizgled glupim detaljima, stvarajući tako dojam apsurdnosti, ili je pak na povrÅ¡ini toliko nerazumljiv da nas ostavlja potpuno zbunjenima. Stoga uvijek moramo svladati odreÄ‘eni otpor prije nego Å¡to se možemo ozbiljno prihvatiti raspetljavanja zamrÅ¡enu mrežu strpljivim radom. Ali kad napokon proniknemo u njegovo pravo značenje, nalazimo se duboko u snevačevim tajnama i sa čuÄ‘enjem otkrivamo da je naizgled sasvim besmislen san u najvećoj mjeri značajan i da u stvarnosti govori samo o važnim i ozbiljnim stvarima. Ovo otkriće iziskuje viÅ¡e poÅ¡tovanja prema takozvanom praznovjerju da snovi imaju značenje, čemu se racionalistički temperament naÅ¡eg doba do sada ogluÅ¡io.”

Carl Jung

Zapadni čovjek misli da je pobjegao od sebe samo zato jer žive slike duše zove drugim imenima, ne samo to, on se smije drugim civilizacijama, a u svojoj Sjeni ili Saturnu (slike ili arhetipovi duše) ne vidi svoju demonsku prirodu koju, kao i drugi narodi, pokušava pronaći u drugima. Zašto da to ne zovem Saturn ili Sjena, zašto ih zovemo autonomni kompleks? Modernije je. Da, to ljudi čine, jer je modernije, vole vjerovati da je glavobolja došla zbog slabog protoka krvi u mozgu, a nikako ne mogu priznati da ih je opsjela Sjena, Anima ili Animus.

To govorimo jer ne znamo tko smo i što nosimo u sebi. Sve dok ne vidimo da su naše emocije od ljutnje i bijesa samo stari bogovi koji su, kako je rekao F. Nietzsche: antički ljudi bili su bliži svojim emocijama jer su bili bliži svojim bogovima, time imamo mogućnost uvidjeti stvarnu projekciju koja je samo drugi dio nas samih. Emocije zovemo modernim pojmovima, a to činimo jer ne vidimo kako stvaramo borbu bogova i demona onda kada pokušavamo pronalaziti uzroke u vanjskom svijetu. Kada to činimo nastaju ove dvije sile.

Nikola Žuvela