Kako bismo predstavili temu Sjene, opisat ćemo je kroz nekoliko primjera.
U svom životu, Ana je stalno pronalazila mane kod drugih ljudi i bila je kritična. Prikazivala je nepravdu u društvu od političara do poduzetnika i predstavljala se kao pravedna i duhovna osoba. Vježbala je jogu i živjela od manje zahtjevnog posla.
Obično takvi ljudi biraju manje odgovorne poslove kako ne bi mogli vidjeti svoju Sjenu na djelu kroz pogrešne odluke, odnosno, manje odgovornosti oslobađa nas od viđenja odluka koje kada ih moramo donositi mnoge su krive što je teško prihvatljivo za pravednika.
Živjela je dopuštenu Sjenu koju kao društvo ne primjećujemo jer odluke su ono što nas jedino može izvući na svijetlo refleksije. Kritizirala je svog partnera koji je bio na vodećoj poziciji i katkada je morao dijeliti otkaze što mu je zamjerala, dok je on cijeli svoj budžet trošio na njihov život od kredita za auto, stan, režije i hranu.
Mnogi nasilnici u životu bježe na pozicije gdje mogu kritizirati kako ne bi vidjeli svoju Sjenu. Pogotovo zbog ispiranja savjesti, neki odlaze u asketizam ili neki oblik moralne duhovnosti.
Ovu osobu je opsjeo Animus ili autoritet, tj. moć morala je koristila kroz kritiku kako bi se uzdigla iznad drugih. Njezin partner bio je u domeni služenja njezinom cilju, dok je ona odbijala djecu jer nije vidjela ništa privlačno u majčinskom ili ženskom principu. Sjena ju je ipak preuzela i neko je vrijeme optuživala partnera da je ne pita za djecu. On to nije učinio jer se bojao da će ga ostaviti.
Često kada promatrate kritičare i pravednike, vidjet ćete da su to ljudi koji u životu rade vrlo malo kreativnih stvari, ali su sposobni negativno govoriti o drugima i obično o dobroćudnim Sjenama drugih.
Ana nije mogla vidjeti tu Sjenu jer je uopće ne zanimaju emocije i ženski princip, njen partner ima vrlo slabu želju za seksualnim odnosima, svatko skriva svoju pravu stranu.
Pravednici vjeruju da nemaju Sjenu, uvjereni su u to, ali nemaju rezultata u osobnom razvoju jer se duhovnost sastoji od zdrave prehrane i istezanja joge, te ponavljanja rečenica duhovnih ljudi kojima pokušavaju inspirirati slične potrošače koji su preplavljeni tržištem. Ako se prvo pozabavite sobom, varalica ili unutarnji varalica odvest će vas do vaše Sjene. Međutim, ljudi će odbiti sebe vidjeti kao takve jer zapravo ne donose nikakve odluke, drugi su krivi, tj. korporacije, vlade, oni su nevini, oni su pravednici koji se bore protiv sustava, vješto skrivajući svog Minotaura kojeg projiciraju na vanjske događaje.
Živimo u svijetu u kojem nevini i pravednici stvaraju svoje neprijatelje kako bi opravdali vlastito postojanje. Kako kažu, čovjek prije bira samodestruktivnost nego susret s vlastitom prazninom i taštinom. Pa što pravednici i nevini rade? Sa svojom vlastitom prazninom možeš učiniti 10 dobrih stvari, ali samo jedna greška, ona će zamračiti sve dobre stvari koje si učinio.
Za pravednike i nevine važno je baviti se formalnim stvarima, a ne onim što jesi, to ih ne zanima i zato veze propadaju jer su lišene sadržaja, moraju imati neku vanjsku Sjenu. Tragatelj je sam na svom putu jer ga je varalica nekom prevarom odvojila od društva, uhvaćen je u nešto tako trivijalno i nebitno, društvo je ionako čekalo da pogriješi kao da se hrani vlastitom prazninom, ali onda tragatelj ide prema vlastitoj dekonstrukciji.
To se ne događa nikakvim naučenim putevima, povlačenjima, već unutarnjim procesom, viđenjem vlastite potpuno drugačije prirode koja potpuno dekonstruira sve u što se vjerovalo.
Pravednici i nevini moraju imati vanjsku Sjenu, to je paravan od istine, to je legalan način sijanja otrova i prikrivanja vlastite neodgovornosti i bježanja od unutarnjeg procesa.
To je sigurna distanca u koju se ljudi ne upuštaju i ne traže u tom smjeru, zaštićeni nevinim stazama duhovnosti, laganim istezanjima i plitkim tekstovima o zdravoj prehrani.
Nikola Žuvela
