Mnoge stvari može nam reći psihoterapeut ili neki drugi terapeut, ali u jyotishu vidimo neke stvari koje se ne mogu iščitati kod niti jednog psihoterapeuta jer su neki planeti poput Saturna  puno dublje zakopani u nesvjesnom ili tzv. alayi, spremnicima karme. Također, neki položaji govore o prošloživotnim ljutnjama, odnosno mnogi ne mogu pronaći ljutnju u ovom životu, primjerice, kroz psihoanalitički proces, ali one i dalje egzistiraju u osobnosti. Stoga, rješavanje tih problema iziskuje puno rada kako bi se shvatila pozadina i kako bi se otkrio i upoznao problem. No, kako to sve izgleda u praksi? Dakle, ako nosimo takav položaj, on može postojati u nama latentno a da mi ne znamo za njega, ali kada se upali daha, tj. period, započinju reakcije ljutnje, koje se puno puta pretvaraju i u glavobolju i probleme s želucem, a kod nekih i problemi sa gušteračom. S druge strane, ljutnju može izvući ne samo period već i  Sadhe satti gdje dolazi do manifestacije spomenute duboko zakopane ljutnje s kojom se osoba nije htjela suočiti, ali sada će to morati učiniti. Upravo takve situacije pokazuju koliko je život kompleksan, složen, ali ujedno i lijep jer ga upravo ta slojevitost čini zanimljivim pokazujući koliko čovjek ima mogućnosti da se razvija, a sam misli da je već vidio i  spoznao sve.

   Bit života jest ne donositi sudove na temelju te memorije, jer ona iskrivljuje stvarnost. Sud se donosi iz trenutka ovdje i sada, iz sadašnjosti u kojoj prebiva ljubav, odnosno ono što mi zovemo ljubav to ona nije. Naše ljubavi zasnivamo na  nesvjesnoj memoriji koja se manifestira putem planeta. Dakle, mi tražimo partnere koji imaju sličnu memoriju prema kojoj se onda događa zakon privlačenja, odnosno partner nosi sličnu projekciju onoga što nama odgovara. Kada se svađamo, onda to radimo jer tražimo da se partner uskladi prema toj memoriji ili arhetipskoj slici koja je programirana našim prošloživotnim iskustvima. Kada mi kažemo: volim te, onda to znači privlači me tvoja nesvjesna memorija, iskustva koja su nam zajednička. Kada kažemo da je ljubav dobrota, ona to nije, kada kažemo da je ljubav odnos, ona to nije, jer ona postoji samo u prisutnosti i bez nesvjesne memorije. Ipak, sve dok se ne riješimo dubokih nesvjesnih memoriranih strahova i ljutnje, ne možemo biti okrenuti suštini. Yoga je tražila rješenje u osmeročlanom putu u kojem se kroz meditaciju spaljuju nesvjesni spremnici ili bidje, teoizam je tražio kroz taoističke tehnike, a misticizam kroz ljubav prema Bogu. Sve dok ne osvijestimo da mi razmišljamo na temelju krivih informacija dobivenih iz nesvjesne memorije, ne možemo vidjeti da krivo percipiramo stvarnost što donosi toliku količinu bolji u ljudske živote. Mi još nismo niti u stanju dijagnosticiranja stanja, odnosno mi još ne pričamo kao civilizacija gdje je problem pa spomenuti putovi izgledaju kao putovi čudaka koji govore o nerazumljivoj stvarnosti.