Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science, dalo je znanstvenu potvrdu izreke da je puno zadovoljavajuće davati nego primati, rekla je Elizabeth Dunn, profesorica psihologije na Sveučilištu British Columbia. Dunn i dva istraživača s Harvard Business School, Laura Aknin i Michael Norton, zamolili su 630 Amerikanaca da ocijene svoju razinu sreće i zadovoljstva na ljestvici od 1 do 5 nakon što su nagradili sebe ili dali novac drugima. Ljudi koji su se pokazali altruističnima pokazali su se više uznemirenima. Međutim, prihvatili smo strah kao poželjno ponašanje i ono što govorimo svojoj djeci i onima oko nas jest da se ne isplati živjeti za naše ideale jer je preživljavanje puno važnije od sreće i zadovoljstva, pa u braku postaju zarobljenici te mantre, gdje supružnici biraju sigurne partnere.
Istraživači su zatim proveli drugi eksperiment u kojem je tvrtka u Bostonu svojim zaposlenicima podijelila nagrade u rasponu od 3000 do 8000 dolara. Prema Dunn, pokazalo se da je način na koji su zaposlenici kasnije raspolagali tim novcem, a ne iznos, utjecao na razinu sreće i zadovoljstva. Međutim, najvažnija stvar koja donosi sreću je praktična filozofija života, koja se sastoji u promatranju svake pojave kao cjeline uz pomoć meditacije. Matthieu Ricard doktorirao je molekularnu biologiju, nakon čega je napustio znanstvenu karijeru i proveo 35 godina kao budistički redovnik. Kada je prošao znanstvenu studiju kako bi utvrdio dobrobiti meditacije, njegovi rezultati bili su daleko ispred svih ostalih ispitanika. Skeniranjem mozga utvrđeno je da stanje lijevog dijela frontalnog korteksa mozga, inače povezanog s pozitivnim emocijama, premašuje sve poznate parametre. Nije trebalo dugo i Ricard je javno proglašen “najsretnijim čovjekom” na svijetu.
Ono što je Ricarda navelo da ode u budistički red bilo je gledanje filma o tibetanskim mudracima, u kojem je vidio da unatoč velikim razlikama u fizičkom izgledu, oni zrače upečatljivom unutarnjom ljepotom, snagom i mudrošću. Sreća ne ovisi o okolnostima, već o tome kako gledamo na stvari oko sebe i što uzrokujemo svojim postupcima. Ako se dovoljno opustite u dugotrajnim meditacijama, osjetit ćete područje tišine. Možete slijediti svoju emociju i tada ćete doći do stanja u kojem vidite kako ego stvara slike stvarnosti oko vas, tj. kako vas spomenuto stanje stavlja u ulogu promatrača gdje vidite obmanu uma. Praksa meditacije nije toliko uzela maha na Zapadu, ali promatranje jest, odnosno uloga promatrača u psihoterapiji. Napredak civilizacije je velik koliko i razina sposobnosti ljudi da razumiju.
Nikola Žuvela
