„Razlika između projekcije i obične pogreške je u tome što se pogreška može ispraviti bez poteškoća boljim informacijama, a zatim nestati poput jutarnje magle na sunčevoj svjetlosti. U slučaju projekcije, s druge strane, projicirajući čovjek se u većini slučajeva energično brani od ispravljanja pogreške ili, ako prihvati ispravak, pada u depresiju. Posljedično, čini se razočaranim, jer psihička energija uložena u projekciju nije se vratila osobi. Stoga, Jung je definirao projekciju kao neosjetljivi i nenamjerni prijenos subjektivnih psihičkih uvjerenja na vanjski objekt kojeg nema. Jung stoga govori o „kukama“ u objektu na kojem je projekcija obješena kao što se kaput objesi na kuku za kapute.“
Marie-Louis Von Franz
„Projekcija je perceptivni „trik“ kojim kod drugih opažamo ono što su zapravo naše karakteristike. To ne znači da osoba na koju projiciramo ima kvalitete koje nisu tu. On ili ona vjerojatno „ima udicu za projekciju“, kako kažu Jungovci, inače uopće ne bismo projicirali te kvalitete na njih. Međutim, kada projekcija funkcionira, pretjerano reagiramo na kvalitete koje vidimo kod drugoga, negativno ili pozitivno. Stupanj osjećaja kojeg osjećamo prema drugoj osobi pokazatelj je projiciramo li ili ne. Tijekom individuacije, projekcije se povlače. To znači ne samo da se manje projicira na druge ljude, već i da se vlastita osobnost povećava prihvaćanjem kvaliteta koje su prije bile poricane, projiciranih na druge.“
Demaris S. Wehr
U partnerskim vezama radi se o projekciji Anime ili Animusa. „Budući da su Anima i Animus za nas dublji od Sjene, najčešće su prepoznatljivi samo u projekciji – u slučaju muškarca u snažnoj fascinaciji ženom – odnosno u tom katastrofalnom i blaženom stanju koje se obično naziva „biti zaljubljen“. U skladu s ogromnom snagom tih sadržaja, u ranijim vremenima uvijek su se smatrali božanstvima. „O mater saeva cupidinum, parce, precor, precor“ („O okrutna majko strasti, poštedi me, molim te, molim te“) plače Horacije kad vidi da je u poodmakloj dobi na rubu da se zaljubi u lijepu Kloju.
M. von Franz
„Nakon takvih projekcija, kada volite ono što nije u vašem partneru, pojavljuje se gospođa Depresija, koju mnogi odbacuju, a vi biste je trebali prihvatiti u svojoj aktivnoj mašti ili imaginaciji i osvojiti je kao partnera u odrastanju. Naime, tim odnosom s negativnom Animom prihvaćate sadržaj koji je bio odbačen u partnerskom odnosu koji je oduvijek bio tu, ali ste odbacili viđenje sadržaja u sebi. Vidjeti svoju najmračniju stranu u partnerskom odnosu, da je onaj koji vara moja Sjena Anime ili Animusa, da sam umjesto ljubavi projicirao najslabije i najmračnije sadržaje svoje duše u partnera. Velika većina ljudi nema snage za taj pothvat, pa Jastvo kao kombinacija Anime i Animusa ostaje neotkriven, nepoznati klerici koji su uronjeni u duhovna racionalna objašnjenja stvarnosti. Vidjeti ovo carstvo vlastitih projekcija i zabluda u kojima se partneru ili Bogu govori o ljubavi velika je prijevara na platnu zvanom život. Neuzvraćena ljubav zapravo je neuzvraćeni projicirani strah od ljubavi.
Nikola Žuvela
