Kvantna fizika dokazala je da živimo u hologramu i da je materija zapravo energija, dok je budizam tvrdio da je Zemlja četvrta fizička razina iluzije. Dakle, osjećamo nešto što je kruto, ali svi odnosi temelje se na iluzornoj obmani. Za mnoge je to bajka, ali iluzija je mnogo poput ekonomije, koja živi na zaduživanju i inflaciji, zbog kojih onda ratovi postaju realnost. Primjerice, država uvjerava građane da uplaćuju u mirovinski sustav, istovremeno EU tiska novčanice, a rezultat je inflacija koja za trideset godina pojede sedamdeset posto uplaćenog iznosa.
Specijalist u bolnici pogađa dijagnozu 60 posto, kako pokazuje statistika, izlječivost raka je 55 posto, dok se 60 posto lijekova sastoji od nekog oblika drogiranja pacijenta. Ne može se živjeti od poštenog rada, obrazovni sustav vas uči kako biti ovisan o sustavu, a u partnerskim vezama 95 posto ljudi kaže: “Volim te”, a samo 5 posto ljudi to zapravo i ispuni.
Statistički, čovjek u civilizaciji izgovori laž barem tri puta u jednom danu, zbog čega se čovjekova psiha podijelila na Personu i Sjenu. Uzmimo one svakodnevne prijevare gdje policajac mjeri brzinu na ravnoj cesti gdje se nesreće nikada ne događaju dok se brzina ne izmjeri na mjestima gdje su najčešće, a recidivisti ili prekršitelji ne dobiju natrag svoje vozačke dozvole. Plaćamo televiziju koja se bavi širenjem mržnje i podržavanjem vladajuće stranke, te stvaranjem još goreg sustava nepovjerenja među ljudima.
Tibetanska knjiga mrtvih kaže da je ovo tek četvrta razina iluzije dok postoje još tri s kojima se susrećemo u trenutku smrti, gdje se susrećemo sa svim ostalim zabludama. Spomenute obmane su samo površne, postoje dublje o tome tko sam ja i kako je moj pogled na sebe iskrivljen. Na primjer, ljudi kažu da nemaju vremena za meditaciju, a onaj tko meditira četiri sata zna da spava samo četiri sata, što znači da ne gubi ništa od dana. Stoga ljudi sami stvaraju laži oko sebe, a onda kažu da nisu krivi za to. Također, kažu da im je potrebna država, a država vam svaki dan pokazuje da više ništa ne posjedujete jer paćate porez na stan na koji ste platii porez. Ako želite nešto kopati ispod svoje zemlje, zakonski vam je dopušteno oko metar i pol, ispod vaše zemlje sve je vlasništvo države. Ne smijete spavati u šumi jer je to kažnjivo djelo, kao i spavanje na klupi.

Kada je jedan poznati profesor otišao živjeti u šumu u SAD-u, uhićen je i zatvoren. Nije kriva država, već čovjek koji podržava cijeli sustav vjerovanja i prijavljuje druge ako ne žele slijediti taj sustav i to s najnižom izdajničkom ideologijom iza koje se krije: tako se brinemo za druge. Zapravo, kako je lijepo rekao Alain Badiou, francuski filozof: Običan čovjek brine samo o sebi i svojim sebičnim ciljevima, koje želi predstaviti kao humanističke.

Današnja Europa nam je pokazala i prije i sada, da je kapitalizam jedino što čovjek želi i što čuva njegove sebične vrijednosti, ništa ga drugo ne zanima. Kad ga pritisnu, diže revoluciju kako bi vratio svoje rekreacijske pogodnosti, što će potvrditi brojne objave na Facebooku, ili košarica građanina u kojoj se neće u njoj naći knjige poput Upanišada, Junga, Platonove Države, Hessea i drugih. Kad biste otvorili izdavačku kuću za takve knjige, propale bi u roku od mjesec dana.

  Zlo kojeg čovjek stvara u ovom svijetu je ona sam, poput filma Sfera, ili simbolički Tibetanska knjiga smrti gdje se vlastite iuzije o svijetu postaju najveći neprijatelj, odnosno djelovi sebe se vide kao neprijatelj. Da bi država preživjela, mora imati dugu državu kao neprijatelja, naoružavajući se kako bi mrzila nekoga imaginarnog, gdje se tada stvara svo oružje.
Kao što je rekao Friedrich Nietzsche: Država je tiha, ali ju čovjek obožava, njegov otac ili iluzija koju mora učiniti dovoljno snažnom kako bi se uvjerio da je dovoljno slab. Mnogi snovi s kojima se bavim u svom radu s klijentima govore o toj podređenosti strukturi autoriteta i žrtve.
To je stari trik religije ili oca koji vam daje odobrenje i tako se ljudi natječu kako bi dobili što više odobrenja, ali zapravo je to nemogućnost čovjeka da voli i stvara iz sebe. Iluzija je činjenica ili način života, a paradoksalno je da ljudi to vole. Kao što je Jung lijepo rekao kada je napustio tijelo: Vidim mnoge duše koje se vole vratiti na Zemlju, uživaju u tom procesu.

Zato se nemojte pitati zašto u svijetu postoji zlo, to je odustajanje od sebe kolektivno, a to je opasnost jer ljudi ne žele  se upoznati s materijalističkim znanjima u kojima mogu otkriti zabude o svijetu, odnosno  da bi vidjeli samo dio statističkih podataka, jer duboko u sebi znaju da žive lažni život i da im hedonizam nudi zamjenu za majku ili maternicu, sveto stanje u koje se vraćaju i iz koje ne žele izaći.

Nikola Žuvela