“Dječaci oko šesnaeste godine, kada prvi put primijete eros, odjednom gube interes za školu. Samo stoje tamo, akne im izbijaju po licu i leđima. Jedan naš njemački učitelj znao je reći: “Opet sjediš u dječjoj močvari?” Imaju uzaludne fantazije, preplavljuju ih osjećaji, fizičke reakcije, seksualne i druge fantazije najnejasnijeg i najglupljeg oblika. Tako izgleda početak heteroseksualnosti i prvo buđenje Anime. Ako ih bolje upoznate, vidjet ćete da djevojkama pišu užasno sentimentalne pjesme.
Žensko u bajkama, Marie Louise von Franz
Za dječake u ovoj fazi ženski princip prestaje biti samo majka, ona postaje projekcija njihove vlastite nesvjesne Anime, unutarnjeg ženskog principa koji nosi emocije, intuiciju i povezanost s erosom. Ova projekcija je u početku nejasna jer nesvjesni sadržaj koji izlazi na površinu još nije razrađen.
Močvara djeteta je stanje psihološke dezorijentacije. Jung bi rekao da se libido ili životna energija koji je do tada tekla u svijest i prilagodbu vanjskom svijetu, a to su škola i učenje, prijateljstva, odjednom se povlači u nesvjesno kako bi se aktivirala Anima ili osjećaji. To je kao da dječak upadne u močvaru i on ne može učinkovito napredovati u vanjskom svijetu jer je energija zarobljena unutrašnjosti.
Pisanje pjesama danas je potcjenjena, ali to je pokušaj oblikovanja i izražavanja Anime, odnosno neobuzdani osjećaje i fantazije. Anima se u bajkama često pojavljuje kao princeza, vilenjakinja, ali i kao vodena vila ili čarobnica, ti simboli su personifikacije različitih aspekata unutarnje ženstvenosti.
Danas se za mnoge dječake prvi susret s personificiranom Animom često ne događa kroz stvarne djevojke, već kroz animirane ženske likove, odnosno današnji dječaci u većini slučajeva uopće ne dolaze do ove incijacije. Ti su likovi često hiperidealizirane projekcije, one su savršeno slatke, emocionalno pristupačne ili snažne. Postaju nositelji Anime ili ženskih projekcija, što može dodatno otežati susret sa stvarnom, trodimenzionalnom ženskom osobom i odgoditi integraciju ovog arhetipa. Zadatak dječaka, nije da on potisne spomenuto buđenje, već da postupno integrira Animu u svijest kroz stvarne susretne s ženama, ali i upoznavanju s umjetnošću, kreativnosti. Kroz odnose, kreativnost, suočavanje s projekcijama, ona se transformira iz nejasne, fantazmagoričnu silu u unutarnji vodeći princip koji omogućuje čovjeku pristup svojim osjećajima, kreativnosti i dubokoj povezanosti s drugima. Ako se to ne dogodi, dječak ostaje zarobljen u dječjoj močvari u nezrelom stanju projiciranja fantazija na svijet.
Nikola Žuvela
