Kako bih objasnio projekcije ljubavi, pokazat ću primjerom kako su obmane duboke i teško ih je uočiti.
U svom burnom ljubavnom životu, Danijel je imao tri ljubavi koje su bile nesretne, kao što se obično događa kada netko tko voli projekcije, često takakv odnos završi prekidom jer misli da voli puno, ali to bi značilo da je ljubav slijepa ili da volimo projekcije. Kad kažemo više, to znači manje u podsvijesti. Zapravo, volio je žene koji su bile sklone preljubu i možemo reći da je to trajalo prilično dugo, dok nije shvatio što znači voljeti obrazac. Njegova priroda voljenja koju nije želio vidjeti bila je njegova bit ili sudbina koja ga je vodila u transformacijskom procesu.
Anima ili nesvjesna žena u muškarcu ima tisuću lica. One su bile njegova projekcija tisuću lica Anime, koju je obožavao. Zapravo, njihov odlazak bi je vješto izbjegavanje viđenja sebe jer fokus je bio na njima. Projicirao je vlastitu nesigurnost i strah od napuštanja, te ih nesvjesno privlačio kako bi živio taj strah. Nesvjesni dio njega žudi za slobodom ili pobunom protv njih. On nije smio biti nezreo ili neodan, pa je odabrao partnerice koje to jesu, kako bi doživio tu dinamiku izvana. Danijel je svaku od svojih ljubavi vidio kao utjelovljenje određenog aspekta svoje Anime, jednu je vidio kao strastvenu muzu, drugu kao nedostižnu božicu, treću kao misterioznu spasiteljicu. Obožavao je vlastiti duševni sadržaj koji je vidio u njima jer kada one odu, to je kao da mu je oduzet dio njega samog. To je bolno, jer gubi vlastitu projekciju, a ne nužno osobu.
Danijel je prestao bježati. Njegov odnos postao je ogledalo, a ne samo utjeha ili fantazija. Danas je svoj odnos usmjerio na svoju trenutnu partnericu i umjetnost. Ako se vratimo na njegove prethodne veze, on ih je živio, nije bježao od tih projekcija ili osoba, svaki put ih je pokušavao sagledati iz drugog kuta što ga je dovelo do biti odnosa. On i ona nose Sjenu posesivnosti gdje ne mogu biti osobe pošto posesivnost guši, ne dozvoljava partneru da se razvija.
Mnoga odnosa je inferiorno, ne žele biti stvaratelji ljubavi jer parovi misle da ona dolazi Duhom Svetim. Čak i Nietzsche govori o važnosti da sami stvaramo ljubav. Onaj koji stvara on se ne bavi pravdom i moralom, što velika većina radi u odnosu i zato, nakon zaljubljivanja, mnogi odnosi postaju projekcija onoga što mislim da ljubav jest a ne želim vidjeti što je moj partner u stvarnosti. Poanta je u tome da prihvaćanjem Jastva postajemo stvaratelji. Sami stvaramo ljubav radi ljubavi, a ne živimo ono što društvo kaže da ljubav. Društven auvjetovana jubav kako ona treba izgledati prepuna je očekivanja i dobivanja onoga što nam ustvari ne treba, to je vezanost za mišljenje drugih koje je prepuno zahtjeva onoga što trebamo biti. Teško je povjerovati da je izvor u nama, a ne u savršenstvu ili toksičnosti partnera. Suočavanje je bolno jer priznati da nismo voljeli osobu, već vlastitu fantaziju, povući projekciju i vidjeti prazninu ili neke manje lijepe dijelove sebe od nas zahtijeva ogromnu hrabrost i samopoštovanje. Mnogi radije biraju ponavljanje obrasca, odlaze na novi spoj sve do krajnjeg odustajanja od odnosa obrazac u kojem prebiva većina. Jung je govorio da su ljudi arhaični i još nisu izašli iz relgijske svijesti postojanja gdje žive u projekcijama ljubavi i života i na taj način nisu sposobni živjeti stvarne odnose i ispunjen život koji vodi do cjelovitosti osobnosti.
Nikola Žuvela
