Jessica Chastain i Oscar Isaac glume u američkoj adaptaciji klasika Ingmara Bergmana Scene iz bračnog života. Gluma je odlična i može se reći da je ovo jedan od uspješnijih remakeova. Ova serija je pokazatelj kako samo dva lika mogu učiniti seriju zanimljivom postavljajući mnoga pitanja o odnosima o kojima možemo iznova učiti.
Ovo dvoje supružnika vas “usišu”, ponajviše zato što pokazuju jednu ovisničku ljubav koja je simbol tragične neprevladane ljubavi.   Više-manje, onaj tko je volio probao je ovu ovisnost, a glumci uspijevaju dočarati različite emocije i složenost problema u vezi.
Priča nas vodi u standardni brak koji pati od rutine i nedostatka prilike da par kaže što želi od veze, svatko od drugoga očekuje da učini nešto kako bi razbio rutinu, a onda Mira nađe novog partnera s kojim odlazi. Možemo naivno ući u priču i stati na stranu ostavljenog muža koji je moralan tip, brine se za obitelj i dijete, ali ona je ta koja ne zna što hoće i rješenje nalazi u odlasku. Suprug joj predaje filozofiju na fakultetu, a ona je uspješna žena iz IT sektora željna uspjeha i svega što život pruža.
Kroz drugu epizodu gdje počinje pravi zaplet, ona je žena koja ne zna što hoće, a on je voli i želi ostati s njom bez obzira na prevaru. No, kasnije otkrivaju približno tko su i čini se da je on uspio doći sebi. Ovo je klasična priča koju slušamo cijeli život: on se našao, sada ona treba pronaći sebe, kasnije se pretvara u to da i on i ona teže upoznati tko su, ali održavajući svoj ovisni život o tome vezu u kojoj su zajedno kroz neobaveznu vezu. Obožavaju jedno drugo, ali ne žele živjeti zajedno. Upravo je u ovisničkoj vezi izvedenica zabrana koja ih ne može spojiti, ali ih zabrana štiti od rutine veze i tako jačaju svoju seksualnu strast beskrajnim odlaskom, ranjavanjem, ali i iznova osvajanjem.
Ovisnost mora biti takva jer kada te partner ostavi, želiš mu se vratiti i osjetiti roditelja koji te je ostavio da te opet zagrli, ali roditelj nije sposoban voljeti i zato se partnera mora napustiti da bi se održao odnos napuštanja i ponovnog prihvaćanja.
Serijal ovdje mora završiti kako se ne bi otkrio obrazac ovisnik – kontrolor jer bismo odmah vidjeli kako pričaju jednu te istu priču, ali da se vratim na ovaj model. Navodno on u jednom trenutku od ovisnika postaje kontrolor, a onda ona postaje ovisnica. Naravno, oni racionalno objašnjavaju različite razloge kako se to dogodilo, ali povezuje ih ta generacijska igra koja se odvija tisućama godina. Kroz njihov odnos se vidi još jedan patrijarhalni segment judaizma, glumac je i sam Židov i jako dobro pokazuje religijsku supresiju koja se izražava kroz opsesivno kompulzivni poremećaj u seriji kao i patrijarhat u judaizmu, čak i kada ulazi u drugu vezu, to važno je da žena rađa, kao i njegovi roditelji koji su bili u vezi zbog djece, što je na kraju i majka priznala. Jonathanova uloga profesora filozofije nije slučajna. On je teoretičar života, intelektualac koji život promatra kroz filozofske i religiozne koncepte, ali ga ne uspijeva živjeti. Mira je zbog raspadnutog braka svojih roditelja tražila obiteljskog čovjeka i nakon toga se gušila u vezi jer je to jedini poznati oblik života. Jonathan igra ulogu ovisnika o njenoj ljubavi, prisutnosti, obitelji, dok Mira, kao ona koja odlazi, postaje kontrolor. No, serija je dovoljno suptilna da pokaže kako je i Jonathan, svojom pasivnošću, potajni kontrolor:”Ja sam dobar, ja trpim, ja ostanem”, dok Mira svojim odlaskom postaje ovisna o njegovoj patnji i reakcijama kako bi osjetila vlastitu moć i postojanje.
Njegov opsesivno-kompulzivni poremećaj je fmanifestacija te unutarnje borbe ili pokušaj da se kaos života i emocija svede na kontrolirane, ponavljajuče rituale. To je suprotno Miravinom svijetu tehnologije i budućnosti, gdje se čini da postoji logično rješenje za sve. Njihov odnos na početku serije  nije samo emocionalan, već i duboko egzistencijalan, teoretiziranje nasuprot akciji, prošlost nasuprot budućnosti, tradicija nasuprot moderniteta.

Serija otvara mnoga složena pitanja suvremenog života i redatelj nas ostavlja u tom raspoloženju. Pri prvom pokušaju povratka u vezu ne uspjevaju krenuti dalje jer nisu odrasli, njihova je individualnost još uvijek vezana uz društvo i društvenu sliku, ostaju zarobljeni u tim ulogama u nemogućnosti izvlačenja iz modernog konzumerizma života i preživljavaju na rubu narcizma. Slušaju jedno drugo kako bi ostali u ovisničkom odnosu, ne kreću se prema pravom slušanju, ne mogu se suočiti s gubitkom i napuštanjem i odrastanjem. To je ono što se zapadnjaku gadi jer bi to značilo ulazak u psihu u introvetirani stav. U jednom trenutku daje nam naslutiti kako je u tome uspio, ali duboko u svojoj religioznosti i opsesivno kompulzivnom ponašanju, spominje vjerske praznike ili je u ulozi sina kojemu tata odlučuje što treba raditi, vraća se u svoj život, u kvaziobitelj iz koje on ne može pobjeći. Ona opet kaže da može biti sama, ali imaju seksualne odnose, što nam govori da ne mogu biti iskreni, hrane jedno drugo lažima kako bi održali odnos ovisnik-kontrolor, gdje on opet na kraju postane ovisnik, a ona je kontrolorka, tim više što je sada u ulozi da je slobodna i da ne želi brak. Oni ne tuguju za brakom, već za iluzijom koju je brak predstavljao: sigurnost, stalnost, spasenje od samoće. Kada se ta iluzija raspadne, oni umjesto da se suoče s bolešću tog gubitka i izgrade autentične identitete izvan uloga supružnika, stvaraju novu, još opasniju iluziju iluziju slobodne ljubavi i zrele veze. Ta nova iluzija im omogućuje da održe emocionalnu ovisnost, ali je preobuku u nešto što im se čini modernim i prihvatljivim. Seks postaje jezik kojim govore ono što riječima ne smiju: “Još uvijek si moj”, “još uvijek te želim”, “još uvijek te povređujem”.

Mogli bismo ovdje navesti još neke aspekte njihovog odnosa, poput lažnog prisluškivanja između njih dvoje, ali ovaj osvrt je dovoljan. Ovisnički odnosi su prekrasni, ali ako ne povučete okidač prekida u pravom trenutku, ti odnosi postaju razorni, što ih je dovelo do toga da se potpuno izgube u ulozi koju ne mogu pronaći u sebi. Zaljubljenost koja se hrani povredama i na tom parazitskom odnosu funkcionira većina veza.
Veze otvaraju mnoge poglede na stvarnost o sebi, a potrebna je hrabrost da se upozna taj kompliciran odnos, kako s partnerom tako i sa samim sobom.

Nikola Žuvela