Europa je donijela svijetu nov način života ili Edipov kompleks, te je dovela cijeli svijet u kolaps nakon što je Edipov kompleks postao prihvaćen način života.
Ljudi su povjerovali Edipovom hedonizmu jer ih je mazio, a on im je malo pomalo oduzimao prava, svodeći ga na uživalačkog potrošača. Tako je nastala plastična osobnost, bez osjećaja, inteligencije, nesposobna vidjeti. U plastičnoj stvarnosti Narcis zauzima ulogu nevinosti i bezgrešnosti, s druge strane je zlo koje mu kvari planove, on ga ne može vidjeti u svojim mjestima niti razumije njegovu pravu funkciju. Kako što Jung kaže:
” Vrag opisuje grotesknu i zlokobnu stranu nesvjesnog; jer mi se zapravo nikada nismo uhvatili u koštac njim i posljedično je ostao u svom izvornom divljačkom stanju. Vjerojatno nitko danas još uvijek ne bi bio ustuknuo da ustvrdi da je Europljanin stvoren nalik janjetini i da je opsjednut vragom. Zastrašuju zapisi o našem dobu svima su vidljivi i nadmašuju sve ono što se svako prethodno doba sa svojim slabim instrumentima moglo nadati da će postići. Naš napredak u svijesti jedino možemo doći ako prihvatimo stvaranje kao dio naše prirode, ali ono nas osjeća jer patimo od sindroma rajskog izgnanstva, želimo da nas netko vodi, a zapravo smo prinuđeni stvarati iz sebe jer to je ta neposlušna priroda koja nas vodi k donošenju odluka. Zato većina ljudi radi za druge, a to je najveći izvor problema zbog čega nastaje sve ovo što nam se događa. Najveća snaga je u odlučivanju, a nje se čovjek riješio bez ikakvog otpora i predao se hedonizmu jer ne želi bol.
… Lucifer je možda bio onaj koji je najbolje razumio božansku volju koja se bori za stvaranje svijeta i koji je tu svoju volju najvjernije proveo. Jer, pobunivši se protiv Boga, on je postao aktivni princip stvaranja koji se suprotstavljao Bogu kroz vlastitu protuvolju. Budući da je Bog to htio… Da to nije učinio, ne bi stvorio ništa osim stroja, a do inkarnacije i iskupljenja nikada ne bi došlo. Niti bi bilo otkrivenja Trojstva, jer bi sve zauvijek ostalo Jedno.
Okrenuvši se kreativnosti, čovjek je otišao u drugu krajnost. On je troši na materijalne igračke ili bijeg u utopiju i donošenja odluka, koje su mogućnost da osmisli život kako bi mogao voljeti.
Jung kaže: “Zahvaljujući razvoju osjećajnih vrijednosti, sjaj boga ‘svjetla’ pojačan je do svake mjere, ali tamu koju je navodno predstavljao đavao lokalizirala se u čovjeku. Taj čudan razvoj događaja ubrzao je ponajviše činjenicu da je kršćanstvo, prestrašeno manihejskim dualizmom, trudilo očuvati svoj monoteizam kao glavnu silu. No, budući da se stvarnost tame i zla nije mogla poreći, nije bilo druge nego učiniti čovjeka odgovornim za to. Čak je i đavao u velikoj mjeri, ako ne i potpuno ukinut, … Mislimo da je svijet tame tako ukinut zauvijek i nitko ne shvaća kakvo je to trovanje čovjekove duše”
Odbijanje asimilacije polariteta u kojem je čovjek sjedište kreativnosti, ali ako je ne osvjesti postaje sjedište destruktivnosti. Slušajući ljudska iskustva na savjetovanjima upravo kroz snove se manifestira želja Jastva da se integrira, ali, s druge strane, ne može se prihvatiti dualna priroda koja ljude toiko straši i vraćaju se u krio drustruktivnih obrazaca svojih roditelja kako bi ostala vječna djeca. U odnosima se onda bira ono što će ih boljeti, a ne ono što će ih razviti. U pravilu se ljubav ne prakticira već živi samo kao idealna narcistička slika. Tu dolazimo do toga da ne prepoznajemo zlo. Jung nas upozorava: “Promatrano kroz psihologiju, „simbolički vrag ima karakter autonomne osobnosti koja je „…veća od čovjekove svijesti i veća od njegove volje“. On je „životinjska strana libida“, vrag je „… onaj dio psihe koji nije asimiliran od strane svijesti…“ On je opasna stvar u čovjeku koja, ako ne poznajemo njezinu prirodu, može lako odvesti čovjeka u gora iskušenja. Inflacija, arogancija, egoizam to su lica vraga koja bismo svi mogli nositi. Kao što nas Jung podsjeća „… strana koju nazivamo vragom… prebiva u srcu, u nesvjesnom…“ i budući da „… nikada se s tim nismo stvarno uhvatili u koštac… ostala je u svom izvornom divljem stanju. Radije lokaliziramo zlo u pojedinačnim kriminalcima ili skupinama kriminalaca, dok peremo ruke od nevinosti i ignoriramo opću sklonost zlu.“ Ta se svetost ne može dugo održati, jer zlo, kako iskustvo pokazuje, leži u Čovjeku.” Znanost i umjetnost dolaze iz tame. Znanost je donijela atomsku bombu i holokaust, ali isto tako i umjetnost. Kreativnost dolazi iz ovog izvora, kao i velika većina izuma koje je Istok preuzeo od Zapada. Iako ne razumijemo ovaj izvor, njegova manifestacija je obično đavolska.
Zaključno, Jung kaže: “Povijesni događaji našeg doba stvorili su sliku čovjekove psihičke stvarnosti u neizbrisivim bojama krvi i vatre i dali mu predmetnu lekciju koju nikada neće moći zaboraviti ako – a to je veliko pitanje – danas ima dovoljno svijesti da prati bijesni tempo vraga u sebi.” Jedina nada je naučiti obuzdati kreativnost koja se rasipa iskorištavajući je za stjecanje materijalne moći.”
Zaglavili smo u modernom srednjem vijeku, živimo u svijetu u kojem tražimo apsolutnu sigurnost bez priznavanja smrtnosti kao dijela naše prirode i psihološkog razvoja te smo stvorili čudovište koje nas je progutalo kroz kaos u kojem živimo. Nakon gotovo dvije godine, čovječanstvo uopće ne razumije spomenuti problem. Problem vidi skupinama lijevim ili desnim, muslimanima, migrantima, gdje se vidi kako su SAD i Europa kršćani odbacili zlo koje ih izjeda, ali glavna odgovornost je nedonošenje odluka i prihvaćanje vlastite Sjene kao najveće prilike za razvoj.
Nikola Žuvela
