Kada se odmaknemo mnogo godina od prošlih ljubavi, možemo vidjeti pregršt neostvarenih želja. Ja ne može sebi priznati da je volio projekcije i da su snažne emocije bile usmjerene prema vlastitoj božanskoj ženi ili Animi ili prema prema božanskom muškarcu – Animusu. Kroz praksu u odrasloj dobi vidio sam mnoge ljude koji su neostvarene želje pretvorili u bijes, frustraciju i ovisnost. Potpuna priomjena karaktera ljudi koji su nekada bili blagi i donekle nevini u svom pogledu na svijet. Možemo li izbjeći cinizam kroz ulogu patnje? Postoji trenutak kada osoba može prerasti projekciju, ali ona boli, jer predstavlja suočavanje s vlastitom unutarnjom prazninom koju je projekcija ispunjavala. Nekada se projekcija stvrdne a to je cinizam koji postaje štit. Taj cinizam se često prikriva kao mudrost ulice: svi su isti, ljubav ne postoji, ali je to je odbacivanje procesa individuacije, mjesto gdje duša zapne.
Neostvarene želje na svakoga utječu drugačije, malo tko ih razumije, kako Jung kaže: “Velika većina problema je nerješiva” jer postoje da bi ih prerasli, ali mnogi ulaze u rat sa suprotnostima u kojima nastaje frustracija. Stoga, ako vjerujem da je projekcija zaljubljivanja božanska i kada partner pogriješi i pokaže da on to nije, ustrajnost u projekciji donijet će ponovno zaljubljivanje i ponovljanje razočaranja. Ustrajnost na nečemu što se ne može dogoditi i što je nerješivo uništava osobu, a onaj tko je mudar prerasta projekciju i počinje uspostavljati pravi odnos, a zatim postaje sposoban za ljubav.
Jedini način na koji Anima i Animus mogu biti viđeni izvan nas, dok ne sazrijemo jest da ih prepoznamo kao unutarnje. Nije problem što smo projicirali, problem je što ustrajemo nakon što nam je stvarnost pokazala kontradikciju. Napetost između suprotnosti točnije, idealna slika nasuprot stvarnog partnera ne zahtijeva pobjedu jedne strane, već pojavu treće pozicije tzv. transcendentne funkcije. To treće jest stav da ne odbacujem ni ljepotu projekcije ni istinu o nesavršenom partneru, već iz te napetosti rađam nešto novo. Frustracija nastaje upravo kada ostajemo u dualizmu ili si božanska osoba ili si bezvrijedan. Mudrost nije u tome da prestanemo osjećati odnose, već da prestanemo taj osjećaj davati u tuđe ruke, da njime rukovodi pojavnost te osobe koja nas zarobljava vlastitom nemoći.
