Pinokio je bajka koja će biti aktualna u svim vremenima jer je arhetip koji pomaže u ljudskom razmjevanju psihičkog razvoja čovjeka. Arhetip se ponekad samo prividno povuče, a onda se ponovno pojavi da nam objasni pravu sliku stvarnosti. Na početku svoje priče Pinokio je Persona ili maska (lutka) koju su stvorili njegovi roditelji, odnosno u ovom slučaju roditelj.
Geppetto je izrezbario drvenu lutku koju je nazvao Pinokio. Lutku oživljava plava vila koja mu govori da može postati pravi dječak ako se pokaže kao “hrabar, iskren i nesebičan.” Da bi postao pravi dječak, Pinokio mora upoznati mnoge negativne likove negativni susreti kroz koje prolazimo u životu Na kraju, on mora spasiti svog oca iz utrobe kita, suočiti se sa svojim najmračnijim strahovima i pomiriti se s njima.
Što likovi predstavljaju i kako su povezani s našim životima?
Geppetto predstavlja stare i dobroćudne, svijet u kojem se ljudi poistovjećuju s njegovim likom. Većina ljudi se poistovjećuje s likom dobrog čovjeka i to ih umiruje dok ih s vremenom nagriza Sjena i razočarenje jer ne mogu prihvatiti drugi dio osobnosti. To je uloga muškarca ili oca u kojoj se neprijatelji traže negdje drugdje, a ne u vlastitim grudima, poput starih vesterna u kojima vlada takva podjela uloga. Na mnogo načina, Geppetto je najbolji dio kulture ili društva koji volimo vidjeti u sebi, arhetip pravednik koji skriva svoju Sjenu ili unutarnju nepravdu. To je utjelovljenje lika koji je zapravo uvijek nevin kao Geppetto, a svijet je zapravo nešto zlo čega se treba bojati Geppetto, kao i većina ljudi, želi prenijeti svoje znanje djetetu, odnosno poput Pinokia, Geppetto želi u njega utisnuti što više svojih pogleda na svijet ili strahova, potiskujući lik djeteta kojeg simbolizira Pinokio.
Tako je čudesno sišla zvijezda u obliku vile, ispunivši Geppettu želju da ga vrati u život. Vila mu je udahnula život, ali mora odrasti da postane pravi dječak ili muškarac.
Plava vila predstavlja učenje o izboru između dobra i zla, poput Adama i Eve u raju.
Pinokio ne zna što je dobro, a što loše, zato je još uvijek lutka ili maska. Cvrčak je njegova savjest, koju ljudi obično ne slušaju.
U prvom dijelu priče on je lutka kojom upravljaju sile izvan njega, pa ga ljudi doživljavaju kao lutku, ili se tako osjećaju. U današnjoj situaciji prihvaća se sve što se ljudima ponudi. Pinokio se ponaša nevino, ili narcisoidno.
Opasnosti na cesti zapravo su njegova unutarnja Sjena, a to su mačka i lisica. Oni nagovaraju Pinokia da povjeruje da je žrtva, a on, kao i ljudi, prihvaća laž kao zamjenu za stvarnost. Kao Pinokio koji zaboravlja oca, ovdje ljudi imaju amneziju, ne znaju što je bilo prije, opsjednuti su političkim lažima u kojima projiciraju sliku svog oca kao spasitelja.
Na otoku zadovoljstva dečki mogu raditi što god žele: pušiti, piti alkohol, tući se. Na otoku su slobodni od zakona, otuda dolazi anarhija o kojoj dječaci sanjaju. Nepoznati otok zapravo je zamka jer je Sjena opet tamo.
Kad se Pinokio izvuče iz prethodne situacije, njegov otac upada u nevolju. Ono što on mora učiniti je spasiti svog oca iz utrobe kita. Ovdje se Pinokio mora suočiti sa svojim najvećim strahom, otići duboko u najstrašnije mjesto i pomiriti se s Geppettom, svojim ocem.
Pinokio pokazuje da je vrlo opasno mijenjati društvo. Dvadeseto stoljeće pokazalo je da promjena strukture moći može imati katastrofalne učinke i koštati života stotine milijuna ljudi.
Velika je greška željeti promijeniti svijet bez promjene onoga što jesmo i pomirenja s našim precima i roditeljima koji su nosioci Sjene. U životnom testu naša je civilizacija neprestano padala i odbijala se povezati sama sa sobom. Pinokio nosi neka druga značenja, odnosno popratne arhetipove, poput značenja o vanjskoj i unutarnjoj slobodi i njezinim ograničenjima, s kojima se Pinokio figurativno susreće. Malo ljudi razumije zašto će ga djeca i dalje voljeti, ili zašto su bajke vječne, dok moderne ideje tako brzo ispare i nestanu u zaboravu. Baveći se vječnim ostajemo u doticaju s onim najvažnijim u sebi, ali bavljenjem površnim, ono je ono što izjeda modernu dušu i čini je nesretnom, a od tog problema pate svi narodi koji su prigrlili moderno .
Nikola Žuvela
