Kako roditelji manipuliraju s djecom?

O manipulaciji roditelja nad djecom opisao je najbolje Freud, a za ovu naÅ¡u priču objasnit ću kroz primjer manipulacije. Roditelji voÄ‘eni svojom narcisoidnošću i željom da djeca naslijede ono Å¡to oni jesu najizraženija je u načinu odgoja. Toliki rad i davanje u odgoju gdje se govori da je to zbog ljubavi, na terapiji otkrivate potpuno drugačiju priču. U snovima kada se pojavi duhovni sadržaj istodobno se javlja i neki roditelj koji kaže kako je to glupo i taj sadržaj jasno pokazuje kako djeca preuzimaju roditeljeve stavove. Dakle, većinu stajaliÅ¡ta pohranili su roditelji u svoju djecu i za to su revno radili da bi naslijedili “kiler” obrasce u sebi. Primjerice, dijete koje se suprotstavi tom programu postaje neprestano osuÄ‘ivan od oba roditelja. Primjerice, Deni dolazi iz radničke obitelji i magistrirao je na druÅ¡tvenim znanostima dok su mu njegovi roditelji govorili da je najvažnije da radi nakon srednje Å¡kole, Prije fakulteta, on je to i učinio, ali osmosatno radno vrijeme Å¡to ga je dovelo do kolitisa, nakon čega je upisao fakultet i sebi doslovno kupio pet godina vrijeme u kojem je dobio potporu roditelja da se bavi onim za čime je najviÅ¡e žudio. Ipak, nakon zavrÅ¡enog fakulteta i magisterija za kojeg je morao raditi, susreo se s ponovnim radom u dućanu i osmosatnim radnim vremenom s radnom subotom.
Njegova narav to nije mogla podnijeti i malo pomalo nakon velikih razočarenja u poslu i nakon što su ga i neke djevojke napustile vidjevši u njemu besperspektivnost, okrenuo se poslovnom davanju savjeta i malo pomalo je osnovao malo poduzeće s kojim se osamostalio. Roditelji su ga ucjenjivali za kuću koju su rekli dati kćeri koja je odmah rekla da će kuću prodati. Otac koji je bio vezan za kuću za odmor i njegov rodni kraj poklonio je pred kraj života Deniju. Nakon što ju uredio kuću i turistički je iznajmio kako bi se kuća sama održavala, obitelj mu je govorila da je materijalista, a majka mu je govorila da si nađe neki siguran posao nakon što je dvadeset godina imao uspješno poduzeće. Iako je kuća neodržavanjem propala kao i mnoge kuće jer program na ovim prostorima koji govori o nekom materijalizmu a ne o zdravoj pameti, gdje osamdeset posto takvih nekretnina je u praktički propalom stanju, a roditelji ucjenjuju djecu s nasljedstvom i kojem će djetetu nju ostaviti, ustvari je najjači program ovih prostora. Djeca koja naslijede taj program misle da te kuće i stanovi imaju veliku vrijednost, a ustvari se radi o nekretninama koje su goli zidovi, bez izolacije i starih instalacija.
Deni je jedno vrijeme mislio da će roditelji biti sretni Å¡to je obnovio kuću u koju su oni “ulagali”, ali dobio je samo prigovore. Ovdje je najbitnije da je Deni vidio kako se njegovi roditelji poistovjećuju sa žrtvom, tugom i tragedijom i svaki izlazak iz tog programa predstavljao je njihov veliki strah jer je pokazao da se može unatoč svim preprekama. Nije to doÅ¡o preko noći, mnoge pogreÅ¡ke u poslu je činio upravo jer je slijedio obrasce žrtve i uniÅ¡tavao je zbgo njeg amnoge poslove.

Društvo je njegov put kao i društvene znanosti smatralo bezvrijednim kao i mnogi poslodavci. Njegova okolina isto tako je na to gledala s podsmijehom jer kolektivni prihvaćeni program važnosti cigle i nekretnina na ovim prostorima. Ipak, malo pomalo on je to preokrenuo iu detaljima je pronalazio svoje mogućnosti.

Demencija kod roditelja koja se pojavila isto tako je bila samokažnjavajući program. Biti neuspješan, kukati, pričati o problemima tako da si uvijek žrtva najpopularniji su programi i oni su sastavni dio obrazovanja ili nasljedstva roditelja i predaka. U političkom životu pogotovo na prostorima bivšeg Balkana narcisi su najpopularniji jer oni omogućuju većini da se osjećaju neuspješnim i jadnim. Većina ljudi ismijava mišljenje jer ako misliš onda si na Filozofskom fakultetu, ili ako misliš u duhovnosti onda si u self helpu ili nekoj religiji, ali samostalno razmišljanje izvan spomenutih modela ne postoje. Ljudi se ismjavaju mišljenju i vežu se, kako je Freud kroz mit o Edipu otkrio da svoj ego vežu uz hedonizam i tako ucjenjuju djecu jer sve što je bliže materiji je važnije. Edipov hedonizam ili odbijanje odgovornosti i individualnosti kao u Denijevom primjeru za veliku većinu je zastrašujuće. Zato su ljudi poput Denija otpadnici društva jer nisu pristali na samokažnjavajuće modele života. On nije slijedio niti religijski savjet koji je govori o siromaštvu jer kad je bio siromašan onda je morao troduplo više raditi i na poslu biti ponižavan ali je tada najviše bio prihvaćen od okoline. Razvijanje novih modela poslovanja koje jačaju suradnju, kreativnost Deni je više pomogao drugima nego da je živio kao mali kotačić sustava. Spomenuti Denijevi roditelji su najviše jalni a tko plača taj jal nego djeca? Ljudi žele djecu, ali ako ne razvijaju mišljenje i osjećanje što će onda dijeliti sa svojom djecom u odrasloj dobi? Priče o tome što posjedujete ili što zapažate? Kada kao odrasli sjednete s djetetom i pričate o smislu života nije li to ono što će dijete cijeniti? Hoće li dijete cijeniti što si bio kotačić ili što si se usudio živjeti? Po kojoj to originalnosti koju ste razvili će se vas pamtiti vaše dijete?
Zar je Freud kao ateist morao reći ljudima da su oko sebe izgradili obrambene sisteme u kojima odbijaju život. Zašto  djeca moraju biti sudionici tog straha od života? Kada roditelji i dobiju demenciju oni su društveno više prihvaćeni nego kada odbace samokažnjavajuće programe. Ljudi koji rade u domovima za starije govore mi kako oni nastavljaju kažnjavati, kada to ne mogu više raditi s djecom pogotovo onom koja su morali pobjeći od ovog terora. Naime, onda to čine s osobljem ili liječnicima što su mi potvrdili nebrojeno puno puta. Naše tijelo stari prirodno i razbolijeva se, ali mnoge bolesti su povezane s kažnjavajućim obrascima što sam u svojoj praksi puno puta vidio. Oni su obrambeni sistemi privlačenja pažnje od okoline i nametanja krivnje drugima, primjerice rečenice, kako su njihova djeca bezosjećajna i kako ne mare za njih.

  Ono što čovjek razvija u sebi najveće je bogatstvo njihovoj djeci, dok isprazni ljudi brinu koju će im dijete školu završiti i hoće li se snaći u životu. Takav život donosi kolektiv koji voli naciju a zašto je ona potrebna ljudima? Kada ne razviješ svoju originalnost onda se moraš poistovjetiti s kotačićem u kolektivu ili nacijom, ne možeš se radovati svojim postignućima jer ljudi koji to čine ne razgovaraju o društvenim problemima već o svojoj kreaciji i kako da je učine širom. U naciji se opet ljudi moraju poistovjetiti s orginalnim pojedincima: Teslom, Mozartom, Bachom, Leonardom da Vincijem. Neostvarivanjem te originalnosti stvara se osjećaj krivnje koju onda roditelji prebacuju na djecu jer s njome ne mogu živjeti. Čovjek odabire što želi, a odgoj je bezvrijedan, niti jedna knjiga vam neće pomoći jer dijete vidi jesi li ili nisi razvio originalnost. Ako ste ikada radili kao profesor ili predavač, djeca će vas odmah prepoznati ako ste lažnjak i ako nemate u sebi ovu karakteristiku. Odgoj i originalnost neraskidivo su tkivo i ogledalo svakog roditelja i djeteta.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik, terapeut.