Početkom 1920-ih, Jung je shvatio da su simboli alkemije sastavni dio snova njegovih pacijenata. Prije toga, doživio je životni slom koji ga je doveo do arhetipova, a zatim do alkemije i astrologije. Godine 1926.g. Jung je imao vrlo važan san u kojem se vratio u 17. stoljeće, tamo je bio alkemičar koji je radio na Velikom djelu ili potrazi za Kamenom mudraca.
Alkemija je stvorila most koji povezuje znanje prošlosti s budućnošću i Jungovu psihologiju nesvjesnog, te astrologiju. Richard Wilhelm, nakon dugog boravka u Kini, 1928. g. poslao je Jungu prijevod taoističkog alkemijskog djela i zatražio od njega komentar. “Tajna zlatnog cvijeta” bila je Jungova prekretnica ili ulazak u alkemiju. Ovo djelo otkrilo mu je odnos između zapadne i istočne alkemije, koji je bitan za transformaciju duše. Zlatni cvijet taoističke besmrtnosti zapravo je filozofski alkemijski kamen, odnosno srž ljudske transformacije.
Richard Willem je rekao:
„ Jung se spustio različitim putevima u dubine kolektivne ljudske duše i otkrio stvarnosti koje su toliko slične jedna drugoj jer ih istina povezuje. To dokazuje da se do istine može doći s bilo koje točke, pod uvjetom da ima moć kopati dovoljno duboko da je osvoji.”
Slaganje stavova švicarskog psihologa s kineskom mudrošću dokazuje da su obojica u pravu, jer su obojica blizu istine.
Proturječnosti se u nama bore jedna protiv druge u alkemijskom rezervoaru duhovne transformacije i na kraju se ujedinjuju u nepobitnom skladu suprotnosti. U Kini su to Kraljica Mjeseca i Kralj Sunca, predstavljeni simbolima jina i janga, u svakom biću predstavljaju stvaranje Kamena mudraca ili Zlatnog cvijeta.
Jung kaže: „Pravi razlog za moj komentar bio je pokušaj izgradnje mosta psihološkog razumijevanja između zapadnog i istočnog svijeta.“ Jung je svoje djelo “Simboli snova i proces individualnosti” predstavio 1935. u Villi Eranos u Asconi, gdje je pokazao da srednjovjekovna alkemija još uvijek živi u snovima, što govori o unutarnjim transformacijama.
“Bogata simbolika poput alkemije uvijek duguje svoje postojanje dovoljnom uzroku, nikada pukoj znatiželji ili igri mašte.” – C.G. Jung
U “Paracelsusovom duhovnom fenomenu” kaže da čovjek “u svom životu posjeduje dva izvora znanja koja su usmjerena prema njegovom spasenju. Prvi se zove “Lumen Dei”, što je svjetlost koja dolazi od samog Boga, a drugi se zove “Lumen Naturae”, tj. svjetlost skrivena u materiji i njezinim silama. Prirodi. Dok božanska svjetlost silazi i pojavljuje se u misteriju Utjelovljenja, prirodna svjetlost prvo se mora osloboditi uz pomoć alkemije da bi postala privlačna sila.”
„Svijet, prema Paracelsusu, sadrži božansko svjetlo (život), ali ta sveta supstanca je uhvaćena u mehaničku zamku kojom upravlja vrsta stvorenja koju je on nazvao „Hylaster“. Velika zamka koja hvata svjetlo sastoji se od četiri elementa: zemlje, vode, vatre i zraka. Uloga alkemije je „razbiti“ te zamke i uzrokovati početno stanje kreativnog kaosa koji će rezultirati sastavom suprotnosti kao vrhovnim jedinstvom.“ U tom vrhovnom jedinstvu, rekao je Jung, zatvoreno svjetlo se oslobađa i doseže točku svoje najviše manifestacije.
Napori alkemičara usmjereni su na oslobađanje duha, koji je zarobljen u tijelu, a koji bi mogao postati dostupan za ispunjenje veće misije ljudskog duha. Freudova seksualna psihologija pomogla mu je da shvati erotsku stranu alkemije, odnosno kemijski brak muškarca i žene, s naglaskom na ujedinjenju suprotnosti.
Jung koristi riječ transfer kao psihološki sinonim za ljubav, čija je uloga, kako u međuljudskim odnosima tako i u dubinskoj psihološkoj analizi, ublažavanje najvećih teškoća i rana. Ovdje bismo trebali stati kako ne bismo ulazili u simboliku alkemije jer bi nas to moglo zbuniti, ali glavni aspekt je razumjeti misterij suprotnosti i ujediniti ih u sebi. Spajanje Istoka i Zapada događa se u nama samo s onim pojedincima koji traže misterij suprotnosti iz kojih bismo trebali naučiti kako nas stalno stavljaju na kušnju pogrešnog zaključivanja stvari koje nam se događaju iznutra prema van. Alkemija je zaista divna i svatko od nas sanja, ali ne razumije alkemiju, koja je tu i svakodnevno govori sve dok ne dosegnemo mogućnost emocionalnog razumijevanja sebe.
Pripremio Nikola Žuvela
