Mlada veza puna je drame i slomljenosti, puna lijepih riječi i nada, dok je u drugom dijelu života, veza puna umjeća komunikacije susret s stvarnim životom od kojeg se mora stvoriti alkemija života.
Jedan film govori o dva policajca koji optužuju krivog tipa za zloćin. Unatoč svom znanju i želji da budu oni koji žele pomoći društvu, upoznaju se sa svojom sjenom, pogreškama, krivim koracima koji ih navode da uvid da nisu iznad drugih ljudi, da su samo mikro kotačić u svemiru kojem se trebaju prilagoditi kako bi pronašli svoje mjesto u svemiru. Isto tako je i u vezama, mladenačka veza daje vam priliku da mislite da ste osoba koja može puno voljeti i zato mnogi ljudi vole biti u nedostižnim vezama, ne videći da ne mogu voljeti koliko su obećali i ostaju sami kako ne bi upoznali teškoće veze drugog dijela života, odnosno svoju vlastitu narav i stvarnu mogućnost voljenja.
Kada u ogledalu vidimo susret ova dva titana ili suprotnosti gdje dom postaje mjesto projekcija, mnoge veze propadaju u tom kaosu. Ne postoji jasan plan puta, ali ako u njemu ne vidite projekcije za razvoj, teško ćete uspjeti shvatiti misterij suprotnosti samog života. Taj kontrast je najvažniji u drugom dijelu života, kada maske padnu, kada možete samo u miru pogledati sebe i vidjeti kako ste se skrivali iza mnogih ideala.
Čovjek je stvorio mnoge toteme ili maske. Muškarac se skriva iza titule ili nekog statusnog simbola, žena se skriva iza ljepote ili također iza nekog statusa, ali sebe ne mogu podnijeti u domu. Željeli bi ući u dom s tom maskom kako bi im se netko divio, ali vaš partner vas poznaje, već ste pokušali staviti svoju titulu ispred, ali ta priča ne pomaže. To je ono što čovjek ne želi vidjeti, da ste goli i da morate tako razgovarati, ali nije lako. Vaši neuspjesi su vidljivi, vaša tamna strana, a onda druga strana to pokušava sakriti. Ponekad ti ratovi traju tako da supružnici nabrajaju nepravde i izjave onog drugog koje su rekli u povjerenju, a sada se to koristi za napad, ali taj odnos se hrani niskim emocijama. Većina odnosa se hrani upravo tom hranom.
U drugom dijelu života vidimo svoje granice, da nismo svemoćni i voljeti u slabosti predstavlja korak naprijed. Sve oko nas isprepleteno je mnogim lažima, zato se stari ljudi vraćaju sjećanjima iz djetinjstva, pronalazeći jednostavno, dok Herman Hesse u svom Heraklitskom romanu kaže da ulaskom u rijeku života podižem blato koje moram prihvatiti, tako dolazi vrijeme kada shvaćate fa ste uprljani u vezi, ne možete biti nevini.
Puni spoznaja, a zatim i krivnje koju unosimo u vezu, donosimo puno tog blata s dna rijeke za koje smo mislili da ne postoji. Oni koji su nastavili s vezom, vidjeli su taj mulj, to lucifersko drugo ja u sebi jer ga je partner izvukao iz vas u borbi kada su lažni velovi pali i ostali ste goli s istinom. Koliko sreće bi bilo za sve da je veza jednostavna kao u mladenačkoj ljubavi kada lažemo sami sebi da nas partner nije volio i da smo zbog toga prekinuli. Kakav bi to lijep kraj bio, uistinu kako bi mogli pronaći utjehu u tom kobnom kraju veze?
Istina je da čak i svetac ima tamnu stranu i ona nam u vezi služi da znamo zašto smo na kraju goli i zašto nismo mogli obući nikakvu uniformu ili masku ovoga svijeta. Međutim, taj dio je zapravo originalan, nije kopija, svijet je kopija, postoje lažni ljudi s maskama koji pričaju o svojim odjelima i gdje se srame svoje luciferske druge strane. U originalu kada prihvatimo sebe možemo biti sa stvarnim emocijama, a ne nečiji spasitelj jer ni ta žrtva koju spašavam ne želi svoj kaput laži, odbacuje original. Kako veza napreduje, shvaćate da u onome što je društvo odbacilo, upravo tu pronalazite dijelove sebe koje ljudi ne vole, ali upravo na tome parovi grade svoju vezu.
U prirodi uopće nema takvih razlika, odijela i polariteta. Sve je tamo dio prirode, pa tako i veza u drugom dijelu života, sve se više kreće prema samoprihvaćanju gdje je jedina mudrost u tome voljeti sebe i partnera u što većoj anonimnosti. Sve razlike koje vidim kao loše zapravo su neprimjetne kada ih gledam u toj prirodi. Razumijemo da je potrebno i korisno otkriti osobnost kako bismo pronašli te izvorne dijelove sebe.
Nikola Žuvela
