Najveća slika Božanskog Ženskog je labirint. Labirint se pojavljuje u egipatskoj kulturi, sve do kršćanstva, gdje ga nalazimo u mnogim crkvama i katedralama, ali i u snovima. Dakle, simbol labirinta pojavljuje se kao put do središta Jastva ili Boga u davnim vremenima, a da bismo uspjeli dosegnuti sebe, moramo proći kroz labirint, što znači spoznati ženstvenost, u kojem se krije najveća tajna, jer vodi sanjara do Jastva. Danas većina žena nesvjesno bježi od svoje ženstvenosti, iako su se u drevnim misterijama ženstvenost i rađanje smatrali najvećom misterijom, budući da žena ima moć stvaranja života. Muškarac danas pokušava dokazati da je bolji i vrijedniji od žene kroz stvaranje hijerarhija i bezvrijednih titula, iako je put do znanja moguć samo uz pomoć duha žene zvane Anima. Bez nje, muški ego luta ili gradi hijerarhije kao kompenzaciju za gubitak unutarnjeg odnosa s tom psihičkom stvarnošću.

Labirint nudi mjesto gdje je misleći um utišan, a intuitivni je na vlasti. Zato Freud kaže da mu žena uopće nije jasna jer se opire logičkom umu. Zato je žena broj dva, a mnogi kažu da je jedan prije dva, ali postoji dva kao ženski element baš kao što postoji jedan kao muški element, to kaže ženska logika. Labirint ima samo jedan put koji svi mogu vidjeti odjednom, a on vodi od ulaza do centra i natrag. Vijugavi put koji nas vodi do centra postaje ogledalo za duhovni put i gdje ga nalazimo u našim životima. Svaka šetnja labirintom je drugačija.

Jung kaže: „Labirint čudnih prolaza, komora i otključanih izlaza u podrum naše osobnosti podsjeća nas na drevni egipatski prikaz podzemlja, koji je dobro poznati simbol nesvjesnog.“ Također pokazuje kako je netko “otvoren” za druge utjecaje u svojoj nesvjesnoj, sjenovitoj strani i kako neobični i strani elementi mogu prodrijeti u svijest.” U mitologiji, labirint je mjesto transformacije gdje prevladavaju destruktivne tendencije prirode. Klasičan primjer za to je mit u kojem Tezej i Arijadna bježe iz labirinta Minotaura. U mitu, čudovište u središtu labirinta ne predstavlja destruktivnu priroda, to je potisnuta, divlja, instinktivna sila koju društvo i patrijarhalni poredak potiskuje. Tezej ubija Minotaura, ali Arijadna daje klupko ili simbol ženske relacijske inteligencije koja omogućuje putovanje bez gubljenja sebe.

Svaki zavoj ima smisao u ritmu spuštanja u vlastitu dubinu. Jung kaže da put individuacije nije linearan, već svaki korak, pa i zalutalost, vodi prema cjelovitosti.Labirinti su stvoreni s namjerom mira i iscjeljenja u ovom svijetu. U snovima se pojavljuju kao put koji moramo pronaći u sebi, ali ga se ne može pronaći ako ne poznajemo ženstvenost, jer je ženstvenost sama energija i mogućnost transformacije svega što zaustavlja i ometa.

Vijugavost i susret s kružnim kretanjem unutar labirinta jest prihvaćanje da se centar ne osvaja već da nas centar uvuče u povjerenje. Jung kaže: „Središte Jastva nije kralj na prijestolju, nego praznina koja odjekuje.“ Žene koje bježe od svoje ženstvenosti često se poistovjećuju s muškim principom vrijednosti poput postignuća, gubeći  ono nefunkcionalno, kružno, radosno beskorisno kao izvoru kreativnosti. U snovima on je poziv da se ostave linerani putovi i da se traži geometrija kruženje, točnije, ženstvenost.

Nikola Žuvela