„Svi smo predodređeni živjeti neproživljene živote svojih roditelja, strahove i fantazije koje su projicirali na nas. Ako ih prihvatimo kao stvarnost, onda živimo u njima, nesvjesni njihovih posljedica.“
C.G. Jung
Sve mitologije imaju slijed događaja, pa obitelji žive prema određenim arhetipovima koje odražavaju i ponašaju se prema određenom slijedu. Na primjer, vaš otac je bio mornar i on oživljava mit o Odiseju koji je putovao morima. U mladenačkoj fazi zaljubljujete se u dječaka koji u jednom trenutku dobiva odličan posao na brodu, arhetip se tada oživljava. Mit o Ozirisu koji čeka svoju ženu. On prolazi kroz svoj odgoj kroz samoću, a žena kroz čekanje i strpljenje uči o svojoj funkciji, koja je bila slaba. Mit ili arhetip pomaže nam da osvijestimo one dijelove sebe koji su slabi i upoznajemo se s njima kroz priču. Zaljubljujemo se u slabe i nerazvijene, što nas privlači, ali nas istovremeno i smeta.
Prethodni tekst o Pandori govori nam da je mit o ljepoti živ kod mnogih žena i kako ga one ustvari nesvjesno žive ili im zadaje mnogo boli.
Ipak, svi živimo kroz mitove, čak je i ekonomija u kojoj živimo utemeljena na mitu, što su neki ekonomisti koji su upoznati s psihoterapijom uočili i primijenili, poput sublimiranih poruka u reklamama.
Mit o Pandori, ako se ne shvati kao potraga za unutarnjom ljepotom i ljubavlju prema sebi, obično je poguban za žene, tj. kao i mit o Narcisu, štetan je, ali nužan. Kroz njih smo se kao civilizacija odlučili proći kroz fazu nigreda, crnila ili pročišćenja. Ako ne pronađete zamjenu za mit i ne osvijestite problem, odnosno ako ne primijetite da živite metafore, obično ćete se vratiti svom starom ponašanju.
Mit o Pandori krije dvostruku vezu, tj. ženska ljepota znači moć, slobodu ili kontrolu. Na primjer, vi ste žena i osjećate se lijepo, što vam daje samopouzdanje, ili ste muškarac i imate lijepu ženu za partnericu i osjećate se moćno. Lijepa žena je metafora za moć. Ako izađete iz osjećaja ljepote, vidjet ćete da je Pandora metafora u kojoj tražite svoje mjesto kao žena u društvu, koje dobivate kroz količinu ljepote. Roman Ljubavnice Elfriede Jelinek govori upravo o tom problemu u kojem žena najveću pažnju posvećuje ljepoti, budući da zna da mnogi muškarci potvrđuju svoju moć u društvu kroz količinu ljepote te žene.

Mnoge veze vezane su za mit o Pandori tako da žene imaju vjerovanje da kada ostare, muškarci odlaze s mlađima ženama. Muškarac i žena nisu svjesni ove igre, ali mnogi se povezuju upravo na toj karakteristici privlačnosti, žene optužuju muškarce iako je takav muškarac bio samo projekcija usvojenog društvenog ili obiteljskog uvjerenja. Kad bi ljude učili na kojim projekcijama stvaraju svoje živote, sigurno im se ne bi događale spomenute anomalije u vezama. Ljepota u društvu veliki je motiv na kojem se mnogi odnosi oslanjaju, a napuštanje ljepote, ako se ne asimilira kao unutarnja ljepota, pretvara se u mržnju prema ljepoti, ali i prema ljudima i društvu. Takav stav stvara tjeskobu, bježanje od društva pod okriljem “Nemam sjenu, bolji sam i pametniji od drugih”.
Ovaj problem možemo riješiti igrom mašte i vidjeti kako luubavni scenariji završavaju ako se zaljubimo na samo radi ljepote. Dopuštanje sebi te igre donosi nam snažan osjećaj slobode i oslobođenja od pritiska društva koje nas prisiljava da zadovoljimo mit o Pandori. To je način da se oslobodimo starih mitova o dominaciji-podređenosti koji nas drže u okviru želje za moći jedni nad drugima i prirodnim okolišem. Moramo srušiti žive mitove koji nas tlače temama dominacije i podređenosti, poput mita o Pandori.

Nikola Žuvela