Astronomski, solsticij ili solsticij je trenutak kada Sunce dosegne svoju najveću kutnu udaljenost od ekvatora. Solsticij može biti zimski ili ljetni. Zimski solsticij je kratak dan, a godina počinje 21. prosinca 2023.g. Zemlja se okreće oko Sunca i kada je zemlja nagnuta od Sunca, dolazi do zime na svakoj polutki, a kada je Zemlja nagnuta prama Suncu, dolazi do ljeta. Zemlja je općenito nagnuta na svojoj rotacijskoj osi i to je razlog zašto imamo četiri godišnja doba.
U prošlosti su ljudi obožavali prirodu i slavili dan solsticija kao dan vatre, dan Sunca i početak novog ciklusa ili godine. Bio je to rimski praznik. Danas slavimo početak nove godine na dan kada se ništa važnije ne događa u svemiru. Zašto?
Zato što je Konstantin, rimski car, odlučio u svoje carstvo uvesti kršćanstvo kao jedinu religiju te je zabranio sva druga slavlja i proglasio ih poganskima. Narod to nije prihvatio, pa se car dosjetio da je Isus rođen na zimski, a Ivan Krstitelj na ljetni solsticij.
Tada se solsticij slavio nakon 3 dana solsticija. I tako se polako zaboravljao pravi smisao tih slavlja. Tako se u starim kulturama zimski solsticij smatrao najsvetijim danom u godini, danom novog početka, danom kada otpuštamo staro i pravimo mjesta novom.
Proslave ponovnog rođenja sunca uglavnom su vezane za sjevernu Zemljinu polutku, te za vrijeme nakon završetka vegetacije i kada su stari ljudi morali živjeti od onoga što su skupili ili ulovili.
U starom Egiptu 21. prosinca umro je i pokopan bog Oziris, koji ima obilježja i boga i čovjeka i koji je spasitelj i otkupitelj od grijeha. No nakon ponoći, najtamnije noći u godini, svećenici bi iznijeli dijete iz osvijetljenog hrama i tako nagovijestili okupljenima da se Oziris ponovno rodio. U mitu o Ozirisu kaže se da ga je njegov brat Set raskomadao iz ljubomore. Dijelove tijela sakupile su i oživjele Ozirisove sestre Izida i Neftis.
Slična se priča pojavljuje iu staroj Grčkoj, s bogom Dionizom, kojega na zimski solsticij ubiju, raskomadaju i pojedu divlje žene. Nakon toga se u ritualu pojavljuje malo dijete koje predstavlja ponovno rođenog Dioniza. U antičko doba u tom se obredu žrtvovao muškarac, no kasnije je ljudska žrtva zamijenjena jarcem, a žene povorkom koja je pokopala Dioniza i nedugo zatim ga dočekala kao novorođenče. U to su doba godine stari Rimljani slavili Saturnalije koje su trajale tjedan dana i započinjale nekoliko dana prije zimskog solsticija.
Stoga, proslavimo pravu Novu godinu, koja astronomski i astrološki predstavlja simbolično rođenje u duhovnom, tj. ovaj dan predstavlja rođenje bogočovjeka. Sunce je doseglo najnižu točku, najkraći dan, i ponovno rođenje počinje. Taj proces ima i psihološki značaj, ali zaboravili smo prepoznati tragove prirode i njenu stvarnu moć kao proces koji se odvija u nama samima.
Nikola Žuvela
