Kad se netko rodi u faveli, obično pomislimo kako će ta osoba imati težak život. No, to su naši iskrivljeni pogledi, ne možemo vidjeti da život postoji u stalnim suprotnostima, odnosno da toj osobi nedostaje razvijen princip hrabrosti, ali i da ono što je dobro za nas, ne mora biti dobro za druge.
Kad promatramo kriminalca i osuđujemo ga, ne vidimo da ima puno onih koji u kriminal ne ulaze zbog novca, mnogi su ovisni o adrenalinu tada se osjećaju živima, ali u ovom slučaju na loš način. Takvim ljudima miran život dosadi i ponovno traže opasnost jer se jedino tako osjećaju draž života.
Tajne veze djeluju na sličan način. Adrenalin u kojem ljubavnici osjećaju život važniji je od svega. Miran život ih ubija i preziru ga bez obzira na posljedice. S druge strane, ima ljudi koji dobiju na lutriji, potroše novac i vrate se u isti život prije dobitka, opsjednutost onim što su bili je prejaka i vrate se u svoje poznato okruženje. Također, neki ljudi odluče pomoći drugima, ali oni kojima se pomogne brzo se vrate u staro stanje jer je to poznato okruženje u kojem se osjećaju sigurno.
Na kolektivnoj razini, budući da ljudi ne vide svoje Ja u sebi, oni ga traže u vanjskim događajima gdje nalaze svoje opsesije. Stoga, kako god ljudi tumačili stvarnost, oni zapravo ne mogu živjeti bez svoje opsesije.
Nekad su to novinski naslovi vezani uz događaje, nekad nogomet, nekad ekonomska kriza, migranti, ali sve su to opsesije.
To je jednostavno hrana ili opsesivna potreba da uvijek postoji nešto superiornije ili više, kako reče Freud – Superego. On je ta fantomska ili nevidljiva opsesija koja oponaša starog Boga kao nevidljivu silu bez koje ni današnji čovjek ne može jer on je sastavni dio psihe. Fantomska opsjednutost, ili nevidljiva opsesija nečeg većeg skriva se nedostupnim ljubavima koje ne mogu postojati bez fantomske nadmoćne sile koja ih stavlja u stanje bespomoćnosti, osjećaj u kojem ljudi uvijek i zauvijek mogu biti djeca koja traže roditelja. Jasno, to je faza psihičkog razvoja u kojoj se još uvijek uspostavljaju kontakti s objektima, to je stanje u kojem ljudi još ne vide osobe, a zatim nemaju mogućnost razmjenjivati ljubav. Za sada su opsesije djetinjasti razvojni stadij gdje većina ljudi ne može doživjeti veze jer su partneri objekti za ucjenjivanje. Onaj tko govori da voli, opsesivno priželjkuje da je projektirani objekt ili produžena ruka ega koji mu želi služiti. To je dosta nizak stupanj razvoja, ali opet, to je stupanj razvoja kao stepenica bez koje nema višeg.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut