Često mislimo da znamo mnogo stvari o sebi i partneru, ali obično čujemo samo ono što želimo, dok drugi dio osobnosti partnera ne želimo prihvatiti i to je početak kraja. Kad odrastemo, svoju sliku svijeta formiramo prema nesvjesnim obrascima i na temelju toga se poistovjećujemo s iluzornom stvarnošću koja nema veze sa stvarnim svijetom. Kada je roditeljski odgoj, ali i obrazovanje završeno u partnera projiciramo svoju nesvjesnu polovicu, dok, s druge strane, projiciramo i svoj dječji dio u vlastito dijete. Kod muškarca je dječju projekciju Anime suprotnog spola formirala njegova majka, koju zatim preuzima partnerica i obrnuto, nesvjesna slika Animusa suprotnog nesvjesnog spola postaje muški partner, a dijete preuzima našu nerješenu unutarnju projekciju Sjene. Kršćanstvo, kao i druge religije, preuzimaju Animu i Animusa, Isus kao Animus i Anima kao Bogorodica i Crkva, dok Sjenu predstavlja Lucifer. U hinduizmu Shva je Animus, a Shakti je Anima. U našem društvu Animus postaje vlada i korporacije, veliki neboderi su falusni simboli poput tornjeva, ili zvonik, dok je Anima zemlja ili domovina koja je ženskog roda . Zbog čega bi ljudi išli u rat ako to nije arhetipski duboki simbol s kojim se toliko ljudi identificira? Nakon ovog uvoda dolazimo do najvažnijeg aspekta, ili autizma između muškarca i žene, u kojem muškarci i žene razgovaraju sa svojom Anima i Animus projekcijom i zapravo razgovaraju s njim ili njom, a ne s partnerom.
To je pravi autizam i to je prirodno stanje u kojem ljudi zadržavaju svoj dječji ili narcisoidni pogled na ljubav emotivno ostaju u emociji gdje su ih roditelji zlostavljali. U odnosu očekuju da ih partner štiti i odobrava sve gluposti koje rade. Naravno, to je sljedeći stupanj razvoja koji naša civilizacija ne razumije i zapada u klasična stereotipna tumačenja stvarnosti. Dijete kada ne dobije ono što je željelo, ljuti se, a kada imamo takvo cijelo društvo koje tolerira takvo djetinjasto ponašanje, onda imamo narcisoidno društvo.
Na kraju, potrebno je vidjeti samo jedno, što često govorim na svojim terapijama ili konzultacijama: ako želite biti saslušani, poželjno je odrediti što želite reći partneru, koliko ćete koristiti svoju snagu koliko znanja uložite u odnos, a na kraju se i ponašajte prema onome što kažete. Prije je to susret sa zonom komfora koju, ako želite dobar odnos, morate napustiti. Slušanje nije pasivna stvar. Uvijek odražava ono što očekujemo čuti. Sluh je, s druge strane, nešto sasvim drugo, kao što sam kasnije naučio. Da bismo ispravno čuli, moramo odbaciti svoje predrasude i biti spremni propitivati vlastite misli i uvjerenja. Važno je dati prostor klijentu, a ne ga ispunjavati svojim lukavim pitanjima, idejama ili tumačenjima.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
